Rat bogatih i siromašnih

Share

Čak 40 posto bogatstva nalazi se u rukama tek jednog postotka kućanstava u svijetu, a broj bogatih kućanstava u 2010. godini povećan je za 12 posto, pokazuje studija Boston konzalting grupe.

Sjedinjene Američke Države, koje su bile najveći generator ekonomske krize, imaju najveći broj milijunaških kućanstva (5,2 milijuna) ili 1,3 posto više nego u 2009 godini. Slijede Japan (1,5 milijuna) a Kina je treća (1,11 milijuna).

Dok se ulicama SAD-a valja pokret «Okupirajmo Vol strit», koji ima velik odjek i u Evropi, posredstvom ovakvih događanja, javnost je sve više senzibilizirana za promatranje klasnih razlika, ekonomsku disciplinu koja je, primjerice, kod domaćih stručnjaka godinama bila uglavnom zanemarena.

Dok se privatno blago i dalje nakuplja u rukama izrazite manjine, sve manji broj svjetskih kompanija ima presudnu ulogu u kreiranju financijske politike, pokazalo je pak istraživanje Federalnog instituta za tehnologiju u Cirihu. Prvih pet na listi multinacionalnih kompanija su Barklejs banka, Kapital grup, FMR korporacija, AXA i Stejt strit korporacija.U prvih 20 nalaze se banke Barklejs, Morgan, Dojč bank, Meril Linč, UBS, Kredit Švicarska i Goldman Saks. Neprirodno tijesne, potpuno isprepletene suvlasničke veze između njih pokazuju slabost ekonomskog sistema kojem konstantno prijeti urušavanje po sistemu domina.Od 43.000 većih multinacionalnih kompanija, njih 1.318 predstavlja središte globalne ekonomije. Točnije, 147 kompanija kontrolira 40 posto bogatstva. Dakle, ključna uloga se odnosi na tek jedan posto «multinacionalki».

Ako jedna kompanija padne u teškoće, za sobom povlači i ostale, kao što je već zabilježeno u velikom krahu banaka 2008. godine. Do ovakve povezanosti dovela je činjenica da velike kompanije jednostavno proždiru manje, koje pak same traže zaštitu pod okriljem najvećih. 

U isto vrijeme, pohlepa kao pokretačka snaga korporativnog kapitalizma ne jenjava, unatoč tome što je nekolicina najbogatijih Amerikanaca izrazila navodnu volju da porezi za najimućnije budu povećani, što je u dijelu javnosti ocijenjeno demagogijom. 

U opsežnoj anketi Fideliti Investmentsa iz Bostona otkriveno je da se polovica američkih milijunaša ne osjeća dovoljno «potkoženima». Oko 65 posto ih je u strahu da bi veći porezi mogli ugroziti njihove prihode i zalihe novca kojima raspolažu. Ovo istraživanje provedeno je na uzorku od hiljadu domaćinstava koja raspolažu s milijun dolara čistog viška – novca raspoloživog za nastavak ulaganja. Dapače, 45 posto anketiranih uopće se ne smatra osobito bogatima, te se došlo do brojke od 7,5 milijuna dolara aktive koja bi zadovoljila njihove apetite. Gotovo dvije trećine bogatih užurbano traži način za ublažavanje mjera pojačanog oporezivanja, te u razgovorima s poreznim savjetnicima i odvjetnicima, već sanjaju o novim rupama u zakonima. S druge strane, prosječno američko kućanstvo raspolaže sa 86.000 dolara godišnje, uključujući nekretnine i novac koji je položen u mirovinske fondove. 

Iz navedenih podataka proizlazi da razlike između bogatih i siromašnih prijete da ekonomija još jednom pukne po šavovima; koliko god vlada jaz između razvijenih i nerazvijenih država, toliko se i na tlu najbogatijih zemalja vodi međuklasni ekonomski sukob, u kojem siromašni izvlače sve tanji kraj. 

Share