Primiti gosta u svoj dom, pa mu zviždati, dobacivati pogrde, vrijeđati i ponižavati ga – kao što je srbijanska muška rukometna vrsta “ugošćena” i šovinistički izvrijeđana u splitskoj Spaladium Areni na početku Europskog rukometnog prvenstva – primitivizam je koji nema blage veze s elementarnim kućnim odgojem i civiliziranim ponašanjem. Kamoli sa čašću i domoljubljem.
[pullquote]Predsjednica RH nema ni autoritet niti volju učiniti nešto pozitivno u suzbijanju mržnje i netrpeljivosti kad se grozi čokoladica subotičkog Pionira, “prijateljstvo” RH i Srbije ograničava na protok vode Dunavom, ne zna da okrvavljeni ustaški poklič “Za dom spremni” nikad nije bio stari hrvatski pozdrav[/pullquote]
Tu vrstu ponašanja i mentaliteta bijesne rulje – koja se najvećma zacrvotočila među dijelom gledatelja na sportskim priredbama, osobito nogometnim, odnosno u internetskim ispadima mržnje prema drugima, “ne našima” – nisu kao sramotnu kontaminaciju RH primitivizmom ni vidjeli niti čuli već kronično stadionski slijepa/gluha predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković. Je li to simptom njihovog političkog zdravlja?
“Atmosfera je bila predivna, prava domoljubna”, blistala je Grabar-Kitarović pred tv-kamerama i novinarskim mikrofonima, nakon 32-22 za hrvatske kauboje u srazu sa srbijanskim orlovima. “Ponosna sam i na navijače i zahvalna sam svima koji su zajedno sa mnom podržavali našu reprezentaciju i na najbolji mogući način prezentirali Hrvatsku. Ostanimo i dalje domoljubni, ponosni i dostojanstveni navijači”.
Tv-kamere nisu pokazale je li i ona zviždala s dva prsta među zubima, vikala “ubij, ubij, ubij Srbina” i dernjala se iz svega grla ne bi li se “isprepadalo” (sic) i uvrijedilo Srbe već na svečanom izlasku na parket i, potom, da se ne bi čuo jedan-jedini ton srbijanske himne “Bože pravde”. Je li bila obnevidjela u “domoljubnom” transu, pa nije bila registrirala hrvatskog šerifa u kaubojskoj momčadi Domagoja Duvnjaka kako se ljutito okreće najglasnijem dijelu gledališta, traži sportsko, korektno navijanje, da se ne vrijeđa gostujuće rukometaše i njihovu himnu? Neprijateljski je izviždan.
Grabar-Kitarović nije registrirala tužnu činjenicu da se bez bezrazložno, samo iz bolesne protusrpske mržnje vrijeđa srbijanske sportaše, koji su – kao njihovi hrvatski parnjaci – cijenjeni rukometaši u ponajboljim europskim klubovima. I dobrim dijelom prijatelji, suigrači ili samo dobri poznanici s Hrvatima, u istom sportu. Doduše, ne zna to ni onaj primat iz prvih scena Kubrickove Odiseje u svemiru, koji mamutovim natkoljeničnim topuzom bjesomučno mrvi kosti na tlu.
Grabar-Kitarović se “proslavila” u medijima i ocjenom “predivne atmosfere” 2016. godine na prijateljskoj nogometnoj utakmici RH i Izraela. Ni ona niti tada izmišljeni premijer Tihomir Orešković(koji nije osobito vladao hrvatskim jezikom), ali ni HRT-ov reporter Drago Ćosić “nisu čuli” da dio gledališta gromoglasno “ubija Srbina” i ustaški “domoljubno časti” Židove.
[pullquote]Zemlja koja traži od svijeta da ju uvažava kao demokratsku, tradicionalno uljuđenu i s nultom tolerancijom na mržnju i nesnošljivost, gleda kroz prste primitivcima koji drže da su domoljubi kad vrijeđaju srbijanske sportaše, dobacuju im pogrde – što će potom sama predsjednica ocijeniti “predivnom, pravom domoljubnom atmosferom”[/pullquote]
RTL-ov reporter Filip Brkić u izravnom prijenosu žestokog rukometnog sraza RH i Srbije u Spaladium Areni, za razliku od HRT-ovih lakirera u informativnim emisijama u subotu i nedjelju, korektno je izvijestio i o incidentnom ponašanju dijela gledatelja i o Duvnjakovom upozorenju huliganima u gledalištu. To što je izviždan, poruka je sasvim oprečna predsjedničinoj i premijerovoj ocjeni o “predivnoj atmosferi”.
HRT-ov će novinar Viki Ivanović kazati u subotnjim vijestima samo to da je publika u Splitu “zviždala srbijanskim rukometašima i njihovoj himni”, što je činjenično u redu – to se dogodilo, i nije se moglo prešutjeti – ali profesionalno nije u redu. Zaboravio je reći da je to skandalozno ponašanje, nedostojno sportski odgojene publike u demokratski uljuđenoj zemlji, kojoj takva neprilagođenost nanosi veliku međunarodnu štetu. Ne samo kao domaćinu velike europske sportske priredbe.
Takav je skandal potrebit riječi-dvije osude. I političke i medijske. Valjda neće biti da je rukometni mag Domagoj Duvnjak svjesniji toga od predsjednice RH, premijera i većine mainstream medija u RH, koji su nekulturno omalovažili ili sasvim prešutjeli činjenicu da govor mržnje i nesnošljivost i dalje legitimno stanuju u RH. Imaju pravo građanstva, jer ih država ničim ne suzbija, a njezini najodgovorniji (sic) prvaci, realno, nisu svjesni te pogubnosti za unutarnji integritet zemlje i njezinu međunarodnu sliku.
Zemlja koja traži od svijeta da ju uvažava kao demokratsku, tradicionalno uljuđenu i s nultom tolerancijom na mržnju i nesnošljivost, gleda kroz prste primitivcima koji drže da su domoljubi kad vrijeđaju srbijanske sportaše, dobacuju im pogrde – što će potom sama predsjednica ocijeniti “predivnom, pravom domoljubnom atmosferom”. Neodgojenost i dijareja mržnje nikad neće biti “predivnom, pravom domoljubnom atmosferom”. To sramoti Hrvatsku.
[pullquote]Je li Grabar-Kitarović bila obnevidjela u “domoljubnom” transu, pa nije bila registrirala hrvatskog šerifa u kaubojskoj momčadi Domagoja Duvnjaka kako se ljutito okreće najglasnijem dijelu gledališta, traži sportsko, korektno navijanje, da se ne vrijeđa gostujuće rukometaše i njihovu himnu? Neprijateljski je izviždan[/pullquote]
Rukometaši obiju momčadi na vrućem parketu među dvjema nasuprotnim mrežama primjerno su fair play borbom, čestitanjima i zagrljajima nakon odrađene 60. minute, medijskim izjavama o utakmici i porukama o vrijednosti i smislu rukometnog sporta posramili i obezvrijedili političke nebuloze i medijsku selektivnost u rubrici nacionalne osviještenosti na sportski način (sic). Sportaši su demonstrirali što su univerzalne, trajne ljudske i vrijednosti humanizma i slobode, koje bi trebale biti u samoj suštini sporta. Zbog pobjedničkog lovorovog vijenca – koji simbolizira pobjedu, humanizam i vrijednosti čovjekove slobode – još su se u praolimpijska vremana u antičkom svijetu obustavljali ratovi i prekidale netrpeljivosti radi slavlja onog što je najplemenitije u čovjeku.
Divljaci u sportskim gledalištima, danas, nisu pali s Marsa i nisu hrvatski endem, ali to nije nikakav alibi. Nikom. Politički larpurlartizam o nasilju, huliganizmu i vandalizmu na sportskim tribinama i izvan njih odobravajuće je i ohrabrujuće koketiranje s takvima. Državni prvaci RH i sportski čelnici morali su osuditi masovni šovinizam u splitskom Spaladiumu i time time jasno poručiti da je neprihvatljiv društvu koje predvode. A nisu tako postupili.
Nisu našli potrebnim ispričati se gostima iz Srbije i javno se ograditi od grubog napada na dostojanstvo sportaša i čast njihove državne himne. To, barem ne javno kako je trebalo, nije učinio ni hrvatski izbornik Lino Červar srbijanskom kolegi Jovici Cvetkoviću, jednom od najvećih imena jugoslavenskog rukometa i najboljem šuteru s ovih prostora. Cvetković je dostojanstveno, sportski čestitao pobjedniku, odao dužno priznanje kaubojima i čak pohvalio vatreno navijanje 12.000 gledatelja.
Srbijanski orlovi pristojno su, s dužnim poštovanjem odslušali hrvatsku himnu. I hrvatski srbijansku. Bez i jedne neprilične geste. Bukači i primitivci u gledalištu, pak, osramotili su najprije sebe, te Split, i svoju zemlju i hrvatsko domaćinstvo Europskog rukometnog prvenstva… Izravnim tv-prijenosom je ta bruka otišla u svijet, a erupcijom šampionske nekritičnosti zato što je Hrvatska uvjerljivo deklasirala baš sportaše iz Srbije, državno vodstvo, sportske vlasti i euforijom inficirani mediji prešutno su ne samo verificirali sramotu nego i poručili primitivcima kako je baš “domoljubno” nasrtati na “sportsku Srbiju” i divljaštvom ometati izvođenje njezine himne. Hoće li ista ta šovinistička bagra sutra vrijeđati Islanđane, Šveđane… i bučati/zviždati na njihove himne? Nije isključeno, ako predsjednica RH ustvrdi da je to – domoljubno (sic).
[pullquote]Divljaci u sportskim gledalištima, danas, nisu pali s Marsa i nisu hrvatski endem, ali to nije nikakav alibi. Nikom. Politički larpurlartizam o nasilju, huliganizmu i vandalizmu na sportskim tribinama i izvan njih odobravajuće je i ohrabrujuće koketiranje s takvima[/pullquote]
“Ponosna sam na navijače i zahvalna sam svima koji su zajedno sa mnom podržavali našu reprezentaciju i na najbolji mogući način prezentirali Hrvatsku”, rekla je, i ostala živa. Takav odnos državne vlasti prema govoru mržnje i javnoj demonstraciji bolesne netrpeljivosti prema drugima i drukčijima – Srbima, Romima, LGBTQI manjincima, aktivistima za ljudska prava, neprofitnim medijima, civilnom društvu, “komunjarama”, ateistima, itsl. – dodatni je kerozin na već raspaljene sukobe i podjele na balkanskom kifliću, čijih žitelja zajedno nema za napuniti pola Londona.
Građani RH dugoročno bi profitirali, ako im međunarodna zajednica u međuvremenu ne ukine državnu licenciju, kad bi problematično društvo s Pantovčaka, iz Banskih dvora i Sabora te militantnih vođa dijela od 1350 braniteljskih udruga i tzv. Crkve u Hrvata kolektivno otišlo na tečaj iz domoljublja i nacionalne svijesti, koji bi im na smjenu držali primjerice – kauboji i orlovi.
Možda bi upalilo da samo puštaju izabrane dijelove događaja u Spaladiumu? Puste najprije desetak minuta svečanosti prije početka utakmice, zumiraju u krupnom planu srbijansku zastavu, ono što se u općoj šovinističkoj gunguli moglo naslutiti da bi trebala biti himna “Bože pravde” i gostujuće rukometaše kako ponosno pjevaju. U nastavku video-gradiva, isto ponove s hrvatskom himnom “Lijepa naša domovino”, koju je na stihove ilirca Antuna Mihanovića “Horvatzka domovina” skladao u Glini vinkovački Srbin, također ilirac Josip (Josif) Runjanin.
Kauboji također ponosno gledaju u strop, direktivno, hadezeovski drže desnice na srcu i zajedno s onima što su maločas pljuvali po Srbima i “Bože pravde” i ostalima u Spaladiumu u domoljubnom transu prebiru note hrvatskog Srbina. Koji je, baš kao njegov sunarodnjak, ilirac Petar Preradović, kasnije i najveći znanstveni um na svijetu Nikola Tesla – zadužio hrvatsku nacionalnu svijest za sva vremena.
Bila bi to poučna lekcija ne samo pozvanima na tečaj iz nacionalne svijesti i savjesti nego i mrziteljima Srba koji, kulturno-povijesni analfabete u pitanjim hrvatsko-srpskih odnosa kroz stoljeća, upućenosti jednih na druge i ubuduće te međusobnom prinosu nacionalnim opstojnostima. Huliganima iz gledališta nisu takvi kakvi jesu zato što su takvi rođeni, već zato što su kritično deficitarni znanjem. Roditelji i društvo su ih lišili potrebe za učenjem, pa ni ne znaju tko su ti koje mrze niti zašto ih zapravo mrze. Jer, ovi što mrze, zvižde i kočijaški prostače, neosnovano blate tuđe ime i himnu i oni koje se mrzi i vrijeđa nisu baš ništa nažao učinili jedni drugima. Govor mržnje i netrpeljivost mentalni su poremećaj za koji nema alibija.
[pullquote]Huliganima iz gledališta nisu takvi kakvi jesu zato što su takvi rođeni, već zato što su kritično deficitarni znanjem. Roditelji i društvo su ih lišili potrebe za učenjem, pa ni ne znaju tko su ti koje mrze niti zašto ih zapravo mrze[/pullquote]
Na tribinama se žestoko navijalo, vatreni vjetar nosio je Červarove izabranike i – bolji je pobijedio. Srbijanski mediji su to priznali, ali su i objavili da je u gledalištu vladala neprijateljska atmosfera kojoj se pred 12.000 gledatelja i milijunskim tv-auditorijem suprotstavio samo kapetan kauboja Domagoj Duvnjak. Primitivizam i uvrede su šaka blata na čistu sportsku pobjedu, fair play igru i velika sramota za Hrvatsku. Vladajući političari nisu bili na visini dužnosničke odgovornosti. Kukavički su prešutjeli nečasne epizode “navijanja”, umjesto da su se ponijeli kao Domagoj Duvnjak i igrači obiju reprezentacija, koji su se grlili i čestitali po završetku utakmice. Otišli su u svlačionice kao prijatelji. To je zvučna pljuska političarima i primitivcima, gdje god bili.
Jamačno, Grabar-Kitarović i Plenković neće iz toga ništa naučili. Predsjednica RH nema ni autoritet niti volju učiniti nešto pozitivno u suzbijanju mržnje i netrpeljivosti kad se grozi čokoladica subotičkog Pionira, “prijateljstvo” RH i Srbije ograničava na protok vode Dunavom, ne zna da okrvavljeni ustaški poklič “Za dom spremni” nikad nije bio stari hrvatski pozdrav, svađa se s prvakom srpske manjine u RH Miloradom Pupovcem, ne želi doći na tradicionalni domjenak SNV-a u povodu pravoslavnog Božića, kojem su pribivali premijer, ministri i svi koji nešto znače u državi, itsl.
Što očekivati i od Plenkovića, koji ne samo “ne zna” što znači “Za dom spremni” nego ni tko su bili pozitivci/negativci u Drugom svjetskom ratu, tko je i zašto pobijedio, pa nije kadar stati na rep krivotvorenju povijesti, nego pravnik po struci, povijesno potkovan karijerni diplomat i najodgovorniji za stanje u zemlji traži savjet (sic) predsjednika HAZU-a Zvonka Kusića, redovitog sveučilišnog profesora onkologije i nuklearne medicine. Njega je instalirao za šefa tzv. vladinog povjerenstva za bolju prošlost.
Ajmo, ljudi, ne budimo djeca. Pitajte Domagoja Duvnjaka i, makar za početak – dok ne “proteče dovoljno vode Dunavom” (sic) – pokušajte se ponašati barem upola sportski kao kauboji i orlovi u Spaladiumu. Rezultat u srazu domoljublja i primitivizma bit će 32-0. Predsjedničino viđenje domoljublja jednaka je lakrdija kao uvjerenje da je “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav. Malo sutra. Krvavi je ustašluk.
Izvor: H-alter, autor: Marijan Vogrinec
