Razgovor s Darkom Grivičićem, predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore

Hrvatska poljoprivredna komora osnovana 2009. godine nova je organizacija koja okuplja poljoprivredne proizvođače. Kao samostalna, neovisna, stručna i poslovna organizacija osnovana je s ciljem promicanja, zaštite i zastupanja interesa svojih članova, pružanja potpore u svrhu unapređenja poljoprivredne proizvodnje i ruralnog prostora, promicanja vrijednosti i važnosti očuvanja i unapređivanja poljoprivrede i ruralnog prostora u ukupnom društveno-gospodarskom razvitku zemlje. Međutim, kada su počele završne pripreme na konačnom ustroju HPK, počele su se ozbiljnije javljati seljačke udruge i pojedinci navodeći niz propusta i nelogičnosti prilikom izbora Skupštine i Upravnog odbora, sve do tvrdnji da takva organizacija hrvatskoj poljoprivredi nije potrebna. O radu HPK-a razgovarali smo s njenim predsjednikom Darkom Grivičićem.

Hrvatska poljoprivredna komora osnovana 2009. godine, od 1. siječnja ove godine konačno je dobila svoj novi ustroj. Iako relativno kratko djelujete koliko ste zadovoljni dosadašnjim radom HPK-a?

Iskreno govoreći očekivao sam da će se neke stvari odvijati puno brže. Nakon godinu dana hoda na jednoj nozi ipak mogu reći da sam zadovoljan jer uspijevamo održati pravi smjer i smatram da imamo svijetlu budućnost. Spajanjem HPK-a i Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu dobili smo jaku instituciju, po pitanju poljoprivrede najobrazovaniju u Hrvatskoj. Spoj poljoprivrednika i stručnjaka, znanstvenika na jednom mjestu mora dati dobar učinak za razvoj poljoprivrede.

Alat udruga

Osnivanje Hrvatske poljoprivredne komore mnogi su kritizirali govoreći da je to zakašnjela i nepotrebna investicija u kojoj će se uhljebiti 200 do 300 službenika. Kako komentirate takve prigovore? Priča se čak da će HPK-a ugušiti poljoprivredne udruge?

Na žalost, za sve bi bilo puno bolje da je HPK-a osnovana mnogo prije, no što je tu je. Što se tiče udruga, pa upravo osnivanjem Komore, seljačke udruge imaju više razloga za postojanje. Komora je alat udruga preko koje konsenzusom i na demokratski način mogu provoditi svoje interese. Upravo će osnivanje Komore doprinijeti boljem i bržem radu udruga jer se članovi komore regrutiraju upravo iz udruga. Znači, HPK je de facto sabor, odnosno skupština predstavnika onih udruga koji zastupaju interese poljoprivrednika i koji su u tome prepoznati.

Zagovornik ste Agencije za poljoprivredno zemljište, međutim, mnogi smatraju da će ona u nekom duljem vremenskom periodu više pogodovati krupnom kapitalu, kompanijama i korporacijama jer će oni u odnosu na male poljoprivredne proizvođače ponuditi bolje uvjete, veće cijene.

Upravo suprotno. Agencija mora posredovati u prometu poljoprivrednog zemljišta da se postignu sljedeći ciljevi: okrupnjavanje posjeda, zadržavanje ljudi u ruralnom prostoru, obrađenost poljoprivrednog zemljišta i sprečavanje njegovog propadanja… Danas nemamo nikakvih pravila i vlada zakon jačeg, bogatijeg, a da imamo slična pravila kakva imamo za promet državnog poljoprivrednog zemljišta to bi značilo pogodovanje upravo OPG-ima na području na kome bi se zemljištem prometovalo. U javnosti je došlo do zamjene teza, i to ne slučajno, dok nemamo agenciju koja funkcionira krupni kapital radi što ga je volja.

Zašto bi država imala pravo prvokupa nečijeg privatnog vlasništva?

Zato što je poljoprivredno zemljište nacionalni interes kao i more ili priobalni pojas.

Daleko od evropskih standarda

Hrvatska poljoprivreda nije ravnopravno razvijena na svim područjima. Velika prostranstva zapadne Slavonije, Banije, Korduna, Like i Dalmacije koje je bilo nastanjeno srpskim stanovništvom danas je nerazvijeno i zapušteno, a koliko znamo, na tom području prije su veoma uspješno djelovale 52 poljoprivredne zadruge. Kako podići te krajeve? Čini se da nema ni političke volje?

Dok se ne riješi pitanje korištenja poljoprivrednog zemljišta nema niti poljoprivrede a onda niti razvoja u tim krajevima. To se može jedino putem agencije. Zadrugarstvo je drugi korak, i to po talijanskom ili francuskom modelu, a ne na modelu bivših–komunističkih zadruga.

Na područjima od posebne državne skrbi brojna su starija povratnička obiteljska gospodarstva koja su prije devedesetih uplaćivala poljoprivredno osiguranje. Danas međutim, zbog nedovoljnih prihoda, nepristupačnog tržišta nisu u stanju nastaviti s uplaćivanjem poljoprivrednog osiguranja. Kakvu pomoć države mogu očekivati?

Na takvim starijim i onemoćalim gospodarstvima ne mogu se provoditi nužne reforme u poljoprivredi nego se njima treba osigurati dostojna starost i to putem socijalnih programa ali opet ponavljam i tu zemlju treba staviti u funkciju odnosno ne smije se dopustiti propadanje tih poljoprivrednih površina.

Da li možemo biti zadovoljni s iznosom financijskih sredstava koje smo povukli iz evropskih fondova? Čini nam se da mnogi i od OPG-a i poljoprivrednih zadruga nisu pripremljeni da konkuriraju na natječajima za evropske fondove, da smo još uvijek daleko ispod njihove razine?

Potpuno smo nezadovoljni i iznosom i brojem onih koji su povukli novac. U pravu ste kada kažete da smo daleko od evropskih standarda i zato moramo brzo naučiti kako doći do tog novca. Predviđam značajnu ulogu HPK u tome. Nedavno smo u Ministarstvo poljoprivrede uputili zamjerke i smetnje koje imamo po tom pitanju. Na sreću, oni su reagirali vrlo dobro na naše sugestije i to me veseli. Osobno smatram da su ti programi jedan od najvažnijih stvari kojima se moramo posvetiti.

Koliko nam prenormiranost i niz nepotrebnih zakona pomaže ili odmaže na putu za novce iz EU?

Postoji cijeli set problema koji su vezani za naše zakonodavstvo. Moramo maksimalno relaksirati i pojednostaviti procedure a ostati u okvirima onoga što zahtijeva EU. Pokraj prenormiranosti i uhljebljivanja nekih postoji i značajna nesigurnost za investitore, a vezana za opću krizu, tečaj i slično.

Netko dobiva, netko gubi

Koliko je naša poljoprivreda dobila u toku pregovora pri zatvaranju poglavlja o poljoprivredi? Priča se da će se proizvodnja nekih poljoprivrednih proizvoda morati ograničiti, odnosno smanjiti, na primjer šećerne repe?

Mislim da smo više izgubili nego dobili. Taj cijeli proces pregovaranja obavljen je bez HPK.

Koliko je hrvatska poljoprivreda pripremljena za EU?

Ulazak, pa i ne baš u potpunosti prilagođene poljoprivrede, u EU donijet će poljoprivredi više koristi nego štete, naime šteta je već učinjena. Naravno pod pretpostavkom da dobijemo bar 90% novca koji dobivaju poljoprivrednici u EU.

Osim nedostatka novca, čini nam se da je vodeći problem hrvatske poljoprivrede tržište. Koliko će naš seljak biti ravnopravan i konkurentan na liberalnoj tržišnoj sceni EU?

Nama sada nije najveći problem uvoz iz EU nego upravo to što za nas ne vrijede iste zaštite tržišta kakve vrijede za EU. Tu ćemo od ulaska profitirati. Problem je što se najavljuje liberalizacija tržišta EU prema recimo Južnoj Americi.

Kako kontrolirati uvoz pojedinih proizvoda posebno kada budemo dio EU?

Većom kontrolom i zakonskom regulativom koja će omogućavati samo kvalitetnoj robi izvana da nađe put do naših polica, a ne da Hrvatska bude kontejner Evrope.

Što nam dobrog donosi novi Zakon o potporama?

Donosi nam prilagođenost zakonskim okvirima Evropske Unije. Možda bi bilo dobro da smo pričekali s tim zakonom do samog članstva, ali što je tu je. Netko će njime dobiti – netko izgubiti. Ima dobrih stvari, poput «Farmerskog sjemena» kojim je snižena sjetva seljacima do 100 milijuna kuna, što je postignuto pod uvjetom da siju svoje sjeme.

Zadruga jeftini servis

Velik broj malih poljoprivrednih proizvođača nije u sustavu PDV-a. Kakva je njihova mogućnost dobivanja potpora?

Takva gospodarstva moraju raditi putem zadruga koje će za njih dobivati potpore, preko kojih će nabavljati jeftiniji repromaterijal i koje će im predstavljati jeftini servis usluga.

Da li je pri kraju upis u ARKOD koji je prolongiran do kraja veljače ove godine. Što će našem seljaku stvarno u praksi značiti ARKOD?

ARKOD je pri kraju i mi smo kao institucija tu odigrali važnu ulogu. Neće značiti ništa, ali on je obvezan i znači pravilnu podjelu poticaja u koju se više neće moći sumnjati, da je utrošen novac, a da seljaci nisu posijali ono što su prikazali.

Po novom ustroju u sastavu Hrvatske poljoprivredne komore nalazi se i sada javna poljoprivredna savjetodavna služba koja inače ove godine obilježava dugu tradiciju, 20 godina rada i postojanja. Koliko će se rad te stručne, savjetodavne službe promijeniti u okviru HPK-a u odnosu na njenu dosadašnju praksu i rad?

Vjerujem nabolje. Doći će do sinergije poljoprivrednika, seljaka i stručnjaka, najboljih agronoma koje Hrvatska ima. Mislim da je normalno da služba koja je plaćena da savjetuje poljoprivrednike bude dio poljoprivredne Komore – a ne van toga. Ona je servis seljaka i u Evropi je to uobičajeno a Hrvatska je samo preslikala evropski model.

Iako je poljoprivredno zemljište jedan od svakako najjačih aduta hrvatskog gospodarstva, mnogi se u današnjem hrvatskom društvu pitaju: ima li perspektive biti seljak u društvenom trendu nestanka sela?

Mislim da ima, dapače osobno smatram da će oni seljaci koji izdrže ovu utakmicu na kraju biti viši srednji sloj hrvatskog društva. Poljoprivreda, to jest ruralni razvoj ne može se gledati samo kroz proizvedeno, kroz tone i kroz cijenu. Važno je da imamo selo koje živi, koje je u funkciji turizma, nacionalne sigurnosti i očuvanja krajobraza i okoliša. Budući seljaci, oni koji ostanu živjet će jedan dobar, kvalitetan život. Osobno se čudim mnogim umirovljenicima u većim gradovima koji žive u stanovima. Život za njih na selu bio bi mnogo ugodniji, ljepši i jeftiniji. Općenito, mislim da je život na selu u prosjeku ugodniji nego u gradu. Ono što nam nedostaje je jeftina i bolja povezanost. Da imam dobru željeznicu bilo bi normalno živjeti recimo u Oriovcu i raditi u Zagrebu.