U dvadeset pet godina u Hrvatskoj se promijenilo desetak vlada, ali se čini da je najgora od svih ova koju vodi Andrej Plenković. Za skoro godinu dana, koliko su na vlasti, nisu uradili ništa za narod u čijoj su službi, čak se ponašaju da narod služi njima. Čovjek finih manira, koji se dojmio da će uljuditi stranku koja je stvarala i opljačkala državu toliko da nekoliko generacija neće moći vratiti opljačkano, te u čijem članstvu ima od bivših boljševika, članova komunističkih partijskih komiteta, do neofašista, poluobrazovanih traktorista i zidara koji zavaljujući raznim intrigama mogu dogurati i do visokih državnih funkcija, nije učinio apsolutno ništa. Međutim, pokazao je svoj negativan lik. Naime, toliko bahatosti i prepotencije davno se nije vidjelo u hrvatskoj politici. Svojom prepotencijom i bahatošću prikriva svoju nesposobnost i neznanje. Nikada i nigdje nisu štreberi bili sposobni lideri, a upravo takvu osobu imamo na čelu vlade.
Elementarne nepogode i pljačka države koja je izvršena preko Agrokora usmjeravale su pažnju naroda od rada, ili bolje, nerada vlade. Sposobni diplomata, barem ga prati takav glas, vodi najslabiju diplomaciju koja nije u stanju niti jedan posao dovesti do uspješnog kraja. Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova samo nas sramoti po svijetu, jer diplomati osim pripadnosti partiji i aktivnog učešća u partijskom radu nemaju nikakvog diplomatskog iskustva. Predsjednik vlade nije u stanju niti jedan problem koji se javlja riješiti u njegovom nastajanju, već dozvoljava da svaki preraste u aferu, te onda osniva razna povjerenstava koja liče na snagatorske igre povlačenja konopca, pa pobjeđuje struja koja je jača i brojnija, a ne pravda i pravednost. Često puta donose se i odluke koje su protuzakonite i protuustavne.
Narod prema kojem se vlada ponaša kao prema stoci sitnog zuba, kako ga je „titulirao“ prvi predsjednik i tvorac ove nakaradne države, malo – malo zavarava objavljivanjem novih genijalnih ekonomskih ideja. Poslije omogućavanog bijega čovjeka koji je zavio državu u crno i koji je svojom pljačkom doveo u pitanje ekonomsku budućnost države. Vlada je donijela „genijalnu“ odluku o uvođenju eura kao sredstva plaćanja. Nakon toga svi mediji počeli su razglabati temu, a narod je podijeljen oko toga da li zadržati ustašku kunu koji nam je nametnuta kao balansiranje između fašizma i antifašizma, te eura. Vode se rasprave kao da ćemo eurom plaćati odmah, a rijetko je tko spomenuo da, ako se to i dogodi, ostvarit će se za najmanje pet godina.
Razočaranje jer je engleski sud odgodio Todorićevo izručenje trenutno je svu pažnju okrenuo toj temi. Zaboravljen je euro, a sada se raspravlja da li će ikada Todorić sjesti na optuženičku klupu zagrebačkog Županijskog suda. Ako je zaključivati po ranijoj praksi, Todorić i njegova familija doživotno će uživati u opljačkanom novcu po svijetu, a svakih nekoliko godina neki od medija će ga se sjetiti i napraviti o njemu neku reportažu o životu u tuđini.
Prema tome, Todorić je samo pomogao ovoj vladi da skrene pažnju na sebe i da skrene pažnju sa svoje nesposobnosti. A vlada je na samom početku davala velika obećanja o boljem životu za sve Hrvate i nacionalne manjine koje žive u Hrvatskoj. Pala su obećanja da će država otkupiti udio MOL-a u INA-i, povećati standard građanima, a u vanjskoj politici Hrvatsku staviti u evropski vrh. Istina, povećane su mirovine, ali na takav način da je onima s najmanjom mirovinom ona povećana za 50 kuna, a onima s najvećom za više od hiljadu kuna. MOL odlučuje o prodaji svoga dijela i prodat će ga nekome, ali ne Hrvatskoj, osim toga država i nema para da ga kupi. Treba kupiti automobile od kojih svaki stoji po tri miliona, potrebna nam je i nova zračna flota, uniforme za rezerviste ili „pričuvnike“ HV, a treba platiti i troškove za međunarodne arbitražne sporove, koje je naša diplomacija izgubila listom. Svakim danom u svakom pogledu sve više nazadujemo, ali trenutno nismo najbjednija država u Evropskoj zajednici. Iza nas je Bugarska, ali ukoliko ova vlada nastavi ne djelovati još izvjesno vrijeme, nitko nam ne može garantirati da ćemo od Bugara preuzeti fenjer.
Fašizacija države je još jedan od dometa ove vlade. Na mala vrata ustaše i domobrani su imenovani hrvatskom vojskom. Antifašisti se proglašavaju zločincima, a istinski krvnici i NDH za ostvarenje hiljadugodišnje težnje hrvatskog naroda. Mučno je uvrštavati se u takav narod i takve težnje, moje težnje su iznad svega ovoga što nam gospodin Plenković nudi, a po svim postupcima vodi nas u mračnu budućnost.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
