Dok traje usuglašavanje između HDZ-a i Mosta u vezi najavljene porezne reforme, jedno je sigurno – njome bi najviše mogle izgubiti jedinice lokalne samouprave i to, po tko zna koji put, u korist centralne državne blagajne. Naime, poreznom reformom koja bi trebala stupiti na snagu 1. januara sljedeće godine općine i gradovi ostaju bez najznačajnijeg dijela svog prihoda od poreza na dohodak. Procjenjuje se da bi time jedinice lokalne samouprave mogle ostati bez milijardu i 400 milijuna kuna. Ovako dodvoravanje države građanima na račun općina i gradova moglo bi na kraju skupo koštati i same građane, jer će mnoge jedinice lokalne samouprave biti prisiljene posegnuti za nepopularnim mjerama povećanja komunalne naknade, cijena vrtića i ostalih usluga. Doduše, dano je obećanje da će šteta i manjak u budžetima jedinica lokalne samouprave biti kompenzirani dotacijama iz državne blagajne. Dakle najprije će se dogoditi uzimanje, a onda davanje, a odnos između tih veličina ostat će nepoznat sve dok reforma ne krene.

U postojećem financijskom sustavu, u kojem se porezni parametri mijenjaju prosječno jednom godišnje, teško je isplanirati i realizirati lokalne proračune, koji su silom zakona postali igračka političkih borbi i zbog čijeg neizglasavanja u lokalnim predstavničkim tijelima često pada vlast, što opet dovodi do niza lokalnih izbora. Sve će to izrazito teško pasti posebno siromašnim općinama i gradovima koji ionako jedva preživljavaju, a čiji se najveći broj nalazi na ratom stradalim područjima ili područjima posebne državne skrbi (PPDS), gdje ni sami građani, većinom nezaposleni ili s plaćama manjim od 3.800 kuna, koliki će biti neoporeziv dio, neće osjetiti pozitivne učinke porezne reforme skrojene tako da male plaće rastu malo, a velike puno. Prema dugogodišnjoj praksi na PPDS-u, lokalno stanovništvo ostalo je uskraćeno za bolje plaćene poslove financirane iz državnog proračuna, na kojima uglavnom rade kadrovi koji u siromašna mjesta stižu iz većih, regionalnih centara, kuda se slijeva, prema adresi prebivališta, i porez od njihovog dohotka.

Međutim, porezna reforma neće biti jedini udar Plenkovićeve vlade na općine i gradove. Naime, još u noći prvih izbornih rezultata šef Mosta Božo Petrov među sedam zahtjeva za sastavljanje nove vlade nije zaboravio staviti ograničenje plaća zaposlenicima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Na listi Mostovih zahtjeva nije se našla prijeko potrebna reforma pravosuđa ili antikorupcijska borba, ali se zato našlo ograničavanje plaća zaposlenima u tijelima lokalne vlasti sa sadašnjih 20 na 15 posto godišnjih izvornih prihoda, što je u suprotnosti i s evropskim standardima koji općinama i gradovima omogućuju fiskalnu neovisnost. Iako većina Mostovaca dolazi iz lokalne samouprave, izgleda da su nakon kratkotrajnog boravka u visokoj politici zaboravili s čime se sve susreću brojne općine i gradovi, pogotovo u siromašnim i neatraktivnim krajevima zemlje, koji nisu turistički razvijeni. Da sit gladnom ne vjeruje i da Mostov prijedlog znači uništenje malih i siromašnih općina i krajeva tvrdi Nebojša Andrić, načelnik Vojnića iz redova HDZ-a.

– To ima smisla samo za bogatije općine s velikim proračunom, koje su uglavnom u primorju ili koje imaju velike poslovne zone i slično, kako bi se izbjeglo nepotrebno zapošljavanje. Nažalost, takvih općina je jako malo, a sve siromašne općine u ruralnim, planinskim i ratom opustošenim područjima bit će dovedene preko ruba propasti, jer su već na rubu. Postavlja se pitanje što su to vlastiti prihodi. To su prihodi koji se stalno smanjuju zakonskim izmjenama, a onda se siromašnim općinama to refundira kao pomoć države. Upravo to je problem, jer pomoć nije vlastiti prihod i ne može biti osnovica za ovaj izračun. Ovo je sustavna pljačka malih općina i centralizacija sredstava u Zagrebu. Ovakvi postupci prema općinama u pograničnom pojasu predstavljaju i direktnu ugrozu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske – ističe Andrić.

– Ovim potezom neće se ništa bitno promijeniti, samo će se nasilno ukinuti općine. To su populističke mjere koje neće nikome donijeti dobro. Treba pogledati epilog sudskih presuda iz Metkovića, odakle je krenuo taj populizam za ostvarivanje višega cilja – osvajanje državne vlasti. Oni su sada gore i da bi tu ostali, potopit će one dolje – dodaje Andrić.

– Iako su već potkapacitirane, općine će morati smanjivati broj zaposlenih i plaće, čime će otjerati malobrojne obrazovane ljude koji su ostali na ovim područjima. Sposobni ljudi neće se više kandidirati za mjesto načelnika općine. Neće biti obrazovanih kadrova za povlačenje sredstva iz EU-fondova, niti onih koji će organizirati minimalne uvjete za život na ovim područjima, iako su svima puna usta ravnomjernog razvoja. Ljudi već masovno napuštaju ova područja i vodi se bitka za svaku obitelj. A odlaze jer nemaju minimalne uvjete za život. Naša sela bit će onoliko jaka koliko budu jake njihove općine kao jedini servis u njihovoj neposrednoj blizini – kaže Andrić i dodaje da dok se lokalnoj samoupravi gotovo svakodnevno nameće sve više obaveza i odgovornosti, a smanjuju financijska sredstva, dotle brojni vladini uredi i agencije imaju na tisuće zaposlenih.

– Oni opravdavaju postojanje svog radnog mjesta tako što nam svakodnevno šalju brojne formulare koje moramo popunjavati bespotrebnim statističkim podacima. Kada se govori o reformi javne uprave, svi udaraju po općinama, iako one jedine organiziraju život na ovim područjima, a nitko ne zna koliko je ljudi zaposleno u raznim državnim uredima i agencijama i koliko oni doprinose razvoju ruralnih krajeva. Naši rezultati su mjerljivi dužinom asfalta, vodovoda, kanalizacije, električne mreže, brojem dječjih vrtića, tržnica, groblja, parkova, igrališta, sportskih dvorana, kulturnih i vatrogasnih domova, poslovnih zona i svega onoga što je neophodno da malobrojno stanovništvo ostane na ovim prostorima. Većinu novca za ove projekte povlačimo iz raznih fondova. Neka se izračuna koliko novca troše državne agencije i uredi, odakle ga dobivaju i koji su njihovi rezultati – poručuje Andrić.

Najavljenim mjerama ne mogu biti zadovoljni ni u Udruzi gradova, koja okuplja 121 grad iz cijele Hrvatske. Ističu da nije neobično što svaka vlada, lijeva ili desna, samo uzima iz kase lokalne samouprave, za koju se u javnosti ukorijenilo mišljenje da je leglo korupcije.

– Lokalnu samoupravu prati vrlo negativan imidž. U javnosti se općine i gradovi doživljavaju kao neracionalni potrošači, generatori korupcije, kao što je jednom prilikom istakao i sam državni odvjetnik Dinko Cvitan. Kao da korupcije ima samo na lokalnoj razini i nigdje drugdje – ističe Nives Kopajtić Škrlec, koordinatorica Udruge gradova.

Dodaje da uporno smanjivanje sredstava, nametanje raznih limita i onemogućavanje utjecaja zapravo znači iscrpljivanje lokalne samouprave.

– Stanje u općinama i gradovima nikako nije zadovoljavajuće. Siromašnije općine u rubnim krajevima Hrvatske sve su neatraktivnije, sve praznije. Svih ovih godina proračuni su padali i padat će i dalje. Nastoji se dovesti u pitanje postojanje lokalne samouprave. Jer ako općina ne može ništa obaviti, ne može se sama financirati, jednog će se dana doći do zaključka da je nije potrebno imati – ističe i kaže da se općinama i gradovima osim brojnih rezova nameću i brojne obaveze.

– Prije nekoliko godina iz blagajni općina i gradova uzeli su prihode od poreza na dobit, zatim su jednim potezom pera jedinice lokalne samouprave ostale bez stanova koji su im služili za socijalno zbrinjavanje, zatim je nedavna reforma napravila kaos i polučila negativne učinke jer je lokalna sredina ostala bez poreza na dohodak koji je bio nenamjenski novac. Da ne zaboravimo situaciju s poljoprivrednim zemljištem, gdje su jedinice lokalne samouprave opet imale velike troškove, odradile složen posao, a onda su im oduzete ovlasti. U nizu zakona piše da su jedinice lokalne samouprave dužne zbrinuti napuštene kućne ljubimce, zahtijevaju se pedagoški standardi ravni skandinavskim, a nitko ne kaže koliko općine i gradovi izdvajaju za socijalu. Prešućuje se i problem otpada, jer je Hrvatska prilikom pristupanja EU-u preuzela na sebe obaveze koje su daleko iznad naših mogućnosti. Ništa od toga nije upitno, ali pitanje je otkuda sve to financirati – govori Nives Kopajtić Škrlec i ocjenjuje da će brojne jedinice lokalne samouprave morati povećati cijenu svojih usluga da bi nadoknadile gubitke u proračunu.

– Osim brojnih obaveza, rezova i troškova, jedinicama lokalne samouprave nameće se i krivnja da koče razvoj svojih sredina, na što one nemaju ni ovlasti ni snage utjecati. Općine i gradovi imaju premalo ovlasti i premalo mogućnosti da pristupe registrima, da srede stanje u zemljišnim knjigama, da provjere i ubrzaju neke procedure, da ishode suglasnosti, a sve to koči investicije, uz krunsku ulogu sudova i Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Kada bismo stavili na papir sve investicije i mogućnosti koje su lokalne vlasti ispustile bez ikakve svoje krivnje i utjecaja, došli bismo do iznosa od milijardu kuna izgubljenih samo zbog neaktivnosti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Nije onda čudo što se u takvim situacijama investitor samo rukuje s gradonačelnikom i kaže: Hvala na svemu, ja idem dalje – kaže koordinatorica Udruge gradova.

– Zbog svega toga treba se založiti za bolji položaj lokalne samouprave. A to bi značilo više novca, ali i više ovlasti, bolje povlačenje sredstava iz EU-fondova, bolja mreža pokrivenosti vrtića i drugih organizacija koje utječu na kvalitetu života, što u konačnici utječe na odluku hoće li netko ostati na području neke siromašne i izolirane općine ili neće. Jer htjeli mi to ili ne, pisalo to u Evropskoj povelji ili ne, životna sredina i lokalne vlasti prve su pri ruci za rješavanje problema građana. U maloj sredini ljudi su prepušteni sami sebi, upućeni jedni na druge, ali će opet sami sebi najbolje odrediti prioritete – zaključuje Kopajtić Škrlec.

No kako ojačati lokalnu samoupravu i omogućiti joj da preživi porezne reforme? Načelnik Vojnića Nebojša Andrić ističe da je Udruga općina davala prijedloge za reorganizaciju općina i reforme cijelog sustava, ali da se njihovi prijedlozi nisu uvažavali, nego su pojedini ekonomski stručnjaci radili izračune koje su općine ekonomski održive, bez ikakvih drugih parametara i specifičnosti svake pojedine općine.

– Općinama treba povećati prihode, recimo iz PDV-a, jer se taj novac vraća ponovno građanima kroz servise koje im općine pružaju. Uštede i bolja učinkovitost mogu se postići objedinjavanjem pojedinih službi, tako da više susjednih općina ima zajedničku pravnu službu, računovodstvo, komunalnog redara i slično. Također, treba zapošljavati mlade obrazovane ljude sposobne da rade razvojne programe, umjesto vozača, ložača, domara i sličnih. Neophodno je napraviti analizu koliko koja općina povlači sredstava iz raznih fondova – kaže Andrić i dodaje da općina Vojnić i sada probija ograničenje od 20 posto, ali zato što su im prošlom reformom vlastiti prihodi smanjeni za oko 800.000 kuna.

– Iznosi za plaće probijaju oko 160.000 kuna, a ove smo godine iz raznih fondova povukli pet milijuna kuna. Jesu li moji zaposlenici zaradili plaću ili trebam dvoje otpustiti, pa da onda ne povučemo ova sredstva? Prijedlog zakona ide u smjeru da u općinama budu samo načelnik, pročelnik i tajnica, koji neće imati vremena ni da saslušaju svoje sugrađane, a kamoli da se bave projektima i razvojem; imat će novac samo za svoje plaće i socijalna davanja – upozorava Andrić.