Sloboda mišljenja i teror jednoumlja

Share

Gostovanje srpskog redatelja Borisa Malagurskog u Zagrebu s filmom „Kosovo: momenat u civilizaciji“ čija će se projekcija održati danas u Privrednikovom domu dovelo je SPD Privrednik na naslovnicu domaćeg fact checking portala Faktograf, ali i drugih medija koji nemaju takve visoko postavljene pretenzije. U izrazito ostrašćenom tekstu u Faktografu koji potpisuje novinarka Ana Benačić, a kojem se tek uzgred dodaje politološko-filozofska dimenzija kako bi se opravdalo pojavljivanje takvog teksta na portalu koji bi se trebao baviti provjerom istinitosti tvrdnji političara i javnih osoba, optužuje se Privrednik da služi „kao platforma za širenje ideja vrlo popularnog, ali ne baš uglednog režisera“ i implicira da to nije „u interesu Privrednika, SPC-a, SNV-a i pripadnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj“. S obzirom na ugled i djelatnost Privrednika imamo potrebu da ukratko ukažemo na neutemeljenost i zluradost navedenih implikacija.

Autorica navedenog teksta, uz upadljivu dozu pretjerivanja, pristrane selektivnosti i vrijednosnih kategorija i ocjena koje nisu činjenično mjerljive i koje ne priliče portalu kakav Faktograf pretendira da bude, opetovanim apostrofiranjem Privrednika kao glavnog „krivca“ za gostovanje Malagurskog u Zagrebu ne ostavlja mjesta sumnji da je tekst zamišljen kao „vaspitno-odgojna mjera“ i upozorenje o tome o čemu smijemo, a o čemu ne smijemo govoriti i pisati. Čini se da svaka rasprava u kojoj pripadnici nacionalnih manjina pokušavaju problematizirati teme koje se ne odnose na „folklor i narodne nošnje“ završava upozorenjima i javnim pritiscima. Posljedica eventualne neposlušnosti je kažnjavanje stvaranjem negativne medijske slike u javnosti.

Privrednik je organizacija s višestoljetnom tradicijom i poviješću. Za to vrijeme, unatoč velikim uspjesima i doprinosima, bio je izložen osporavanjima, zabranama, zatiranju i uništavanju imovine. Bio je zabranjivan i proganjan i u fašističkom režimu tzv. NDH i u komunizmu. Nije dobivao podršku ni od „lijevih“ ni od „desnih“. Uvijek je opstajao zahvaljujući plemenitim ljudima koji su svoju imovinu i aktivizam poklanjali drugom, zajednici i društvu. Uvijek je istrajavao u pomaganju vrijedne, a siromašne djece i omladine. To medijima nikada nije bilo zanimljivo. Privrednikova glavna djelatnost pomaganja u školovanju siromašne djece i omladine nikada nije bila u fokusu bitnih ili velikih medija (ako izuzmemo getoizirane manjinske programe); mediji i raznorazni portali nisu se obazirali na položaj u kom se nalaze mladi ljudi o kojima Privrednik brine. Čak i da izuzmemo nepravedno nametnutu kolektivnu krivicu ili nacionalni i kulturni identitet koji im je u životu najčešće teret, koji im je, bez obzira na talente, trud i rad, često i prepreka da uspiju ili na koncu da normalno, neopterećeno žive i budu prihvaćeni od okoline, ni teški i po svim ekonomskim pokazateljima nepodnošljivi materijalni uvjeti u kojima oni žive medijima nisu bili interesantni, pa ni Faktografu. Mjesečna primanja po članu obitelji Privrednikovih stipendista često su ispod 200 kuna, javni prijevoz za tu djecu od mjesta stanovanja do obrazovne ustanove često ne postoji, iako se radi o udaljenostima od nekoliko desetaka kilometara, stipendisti nerijetko žive u sredinama bez električne i vodovodne mreže, nedostupna im je internet mreža i sl. Ali unatoč nebrizi i sljepoći relevantnih političkih faktora koji bi se trebali podjednako baviti svim segmentima našeg društva, kao i nezainteresiranosti medija za „male“ i nemoćne, Privrednik ustraje u pomoći da mnogi mladi ljudi iz krajiškog blata izađu na svjetlo dana. Ni o tome nitko nije pisao, pa ni Faktograf. Ali je zato senzibiliziran za regiju i pitanja oko kojih se može puno pisati a ništa reći.

SPD Privrednik u svom radu neguje kulturu pluralizma u skladu s vrijednostima demokratskog društva, a gosti Privrednikovih tribina i predavanja su ljudi s različitih strana ideološkog spektra. SPD Privrednik pruža prostor i priliku za debatu i raspravu i nužno ne dijeli stavove i mišljenja svojih gostiju bez obzira na to tko oni bili. Biti moderator rasprava o mnogobrojnim teškim društvenim temama znači odreći se luksuza koje nosi sa sobom jednoumlje.

Film „Kosovo: momenat u civilizaciji“ govori o Manastiru Gračanica, Crkvi Bogorodice Ljeviške, Manastirima Pećke Patrijaršije i Manastiru Visoki Dečani, odnosno o lokacijama UNESCO-ve Svjetske baštine koje se nalaze na području Kosova i Metohije. U filmu se govori o arhitekturi, freskama, umjetničkim vrijednostima, zadužbinarima tih manastira i crkava, vremenu u kojem su izgrađeni, povijesnim događajima kroz koja su ove građevine prošle kao i o njihovoj devastaciji i pokušaju zatiranja u najnovije vrijeme. Film „Kosovo: momenat u civilizaciji“ jedan je od rijetkih dokumentaraca koji tematizira ove zaštićene spomenike kulture s područja Kosova i Metohije, koje se pokušalo uništiti kao simbole srpske duhovnosti i identiteta. Informiranje o uništavanju i zatiranju kulturne baštine, bez obzira čija ta kulturna baština bila, trebalo bi da je u interesu svakog civiliziranog čovjeka i zlurado je diskreditirati legitimnu (i zapostavljenu) temu tumačeći je kao „uhodanu nacionalističku matricu“.

SPD Privrednik se našao na vjetrometini jer ne pristaje na medijski reket i „dobronamjerne savjete“ pa ćemo udarce nastaviti primati i s lijeva i s desna, i s vrha i s dna. No, svoju misiju ćemo nastaviti izvršavati jednakim tempom jer demokratsko društvo u kojem svi imaju pravo civiliziranog djelovanja nema alternativu. A što se tiče svjetonazora ili političkih stavova samog autora filma, nakon projekcije će biti dovoljno vremena za razgovor s njim i za civiliziranu raspravu. A ukoliko publika film ocjeni kao loš ili neutemeljen na činjenicama, bit će sasvim dovoljno prostora i vremena da ga se temeljito dekonstruira i bez neukusnih pritisaka na organizatore projekcije.

Share