Slobodan Lalić: Naučimo živjeti jedni za druge

Piše: Paulina Arbutina

Prije deset godina srpska zajednica u Hrvatskoj, ali i Hrvatska u cjelini postale su bogatije za jednu hvalevrijednu obrazovnu ustanovu – Srpsku pravoslavnu opštu gimnaziju “Kantakuzina Katarina Branković”, koja je …

Prije deset godina srpska zajednica u Hrvatskoj, ali i Hrvatska u cjelini postale su bogatije za jednu hvalevrijednu obrazovnu ustanovu – Srpsku pravoslavnu opštu gimnaziju “Kantakuzina Katarina Branković”, koja je svojim dosadašnjim radom opravdala postojanje.

Osnovana je zahvaljujući viziji pokojnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Jovana, a prije tri godine preseljena je iz skromnih prostora u Bogovićevoj ulici u modernu zgradu na Svetom Duhu, sa specijaliziranim učionicama, kabinetima, bogatom bibliotekom i sportskom dvoranom. Povodom krsne slave Svetog Save razgovarali smo s direktorom Gimnazije, protojerejom-stavroforom Slobodanom Lalićem.

Iza Srpske pravoslavne opšte gimnazije deset je godina rada – ovo je prvi veliki jubilej…
Jubilej kao vremenska odrednica postojanja svake obrazovne institucije nužno ima dva aspekta: perspektivu i retrospektivu. Dok je prvi aspekt nejasan i intrigantan jer je neviđen i neproživljen, samo se potvrđuje kroz naše vizije, planove, postavljene ciljeve i, prije svega, uzdanje u Božiji blagoslov, ovaj drugi aspekt vodi nas počecima, korijenima i izvorima, i nužno se tada prepliću različita osjećanja: radost, ponos, uzbuđenje. Iz ambijenta Srpske pravoslavne opšte gimnazije u Zagrebu taj pogled unazad usmjeren je na dva datuma, onaj bliži koji označava deset godina postojanja i rada moderne škole, ali i onaj dalji, odnosno 200 godina prosvjete pri zagrebačkoj pravoslavnoj crkvenoj opštini. Tokom prvog desetljeća postojanja Gimnazije formiran je kvalitetan nastavnički kolektiv, informacija o postojanju ovakvog srednjoškolskog programa sa svim svojim specifičnostima i prednostima postala je dostupna potencijalnim polaznicima, naporom Srpske pravoslavne crkvene opštine zagrebačke osigurani su iznimno kvalitetni prostorni uslovi za rad i održan visok i prepoznatljiv nivo socijalne osjetljivosti.

Drugačiji se poštuje i voli

Gimnazija je prije svega osnovana za djecu srpske nacionalnosti slabijih materijalnih mogućnosti, ali posljednjih godina upisuju je i učenici drugih nacionalnosti.
Brojni su razlozi koji opravdavaju postojanje Gimnazije u Zagrebu i neke od njih u postavljenom pitanju već ste prepoznali: kvalitetno obrazovanje mladih, rad na očuvanju i izgrađivanju vjerskog i nacionalnog identiteta kroz njegovanje ćiriličnog pisma, srpskog jezika i kulture, zatim lični doživljaj dinamike crkvenog života, pa i materijalne poteškoće s kojima se roditelji naših polaznika nerijetko susreću i brojni drugi. Uz sve to, nizali su se i rezultati, od kojih bi se neki mogli okarakterisati kao blistavi. Kroz manja razredna odjeljenja očuvani su neposredniji odnos nastavnik-učenik i istinska bliskost i drugarstvo među polaznicima – to je kvalitet po kome se prepoznaje svih deset generacija koje su upisale našu školu. Istovremeno, škola funkcioniše skladno, poput jednog organizma unutar koga se stvara ambijent u kome se drugi i drugačiji ne samo poštuje nego i voli. To je bitan aspekt vaspitavanja mladih koji ima hrišćanske temelje.

Koliko Gimnazija doprinosi integraciji učenika srpske nacionalnosti u hrvatsku sredinu, razvoju multikulturalnosti, ali i očuvanju srpskog identiteta?
Intencija vašeg pitanja mi je razumljiva i kao takva prepoznatljiva je u hrvatskom javnom govoru. Ipak, ne smijemo zaboraviti da su naši polaznici mahom rođeni u hrvatskoj sredini, u njoj su odrastali i stekli osnovno obrazovanje. Naročito priznanje ovdje ukazujem nastavnom osoblju koje ih oprema građanskim, humanističkim vrijednostima koje su istovremeno i hrišćanske. No potpuna integracija nije jednosmjeran proces i uslovljena je kvalitetnijim društvenim kontekstom koji ne samo da načelno uvažava različitost nego i afirmiše vrijednosti kojima je srpska zajednica zadužila i obogatila sveukupnu kulturu Hrvatske. Crkvenim govorom rečeno, neophodno je da naučimo da živimo ne jedni pored drugih, nego jedni za druge.

Zašto je Gimnazija poželjna za učenike drugih nacionalnosti?
Svakako da je privlačan i vrijedan jedinstven program po kome se učenici školuju, prednosti koje im stoje na raspolaganju i rezultati starijih generacija. Ipak, smatram presudnom stvorenu i očuvanu atmosferu povjerenja i istinskog zalaganja nastavnog kadra. O ovome učenici, na svoj način, međusobno govore. Konačno, pozitivnim smatramo činjenicu da Gimnazija postaje poželjna među svom djecom. To je potvrda da je rad prepoznat kao uspješan unutar naše zajednice, ali i šire.

Kako su učenici prihvaćeni izvan škole, u đačkim domovima i mjestima gdje izlaze nakon nastave?
Interesovanja i navike naših učenika su uslovljena njihovim godinama i odgovaraju afinitetima vršnjačkih skupina kojima pripadaju. I pored toga, nažalost, povremeno proživljavaju neprijatnosti koje niko ne bi trebao da doživi. Dok je saradnja s učeničkim domovima veoma dobra, neugodnostima su uglavnom izloženi unutar javnog prijevoza, u neposrednoj blizini škole. Posebno zabrinjava pasivnost građana koji svjedoče ovim incidentima.

Uspjeh učenika

Što pokazuju rezultati na državnim maturama?
Posebno ističemo uspjeh generacije učenika prije tri-četiri godine, čiji su rezultati vrednovani na ukupnom državnom nivou kao peti. Među privatnim gimnazijama, čak na iznimno visokom drugom mjestu.

Prva generacija učenika završava fakultete. Održavate li kontakt sa svojim bivšim učenicima? Koje su sve adrese njihovog daljeg akademskog puta i kakvi su im rezultati?
Do sada je šest generacija s ukupno 88 učenika okončalo obrazovanje u našoj Gimnaziji. Juna mjeseca ove godine taj broj će biti trocifren. Stečeno znanje i uspjeh na maturi kvalifikuju ih za daljnje akademsko obrazovanje i danas su studenti na različitim fakultetima u Zagrebu, Rijeci, Beogradu, Ankari. Oni najstariji i iznimno uspješni ostvarili su prve poslovne ugovore. Neke od njih koji studiraju u Zagrebu srećemo češće i uočavamo kao izuzetno društveno angažovane. Oni udaljeniji su u kontaktu sa omiljenim profesorima i razrednim starješinama.

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije nedavno je postao predsjednik Školskog odbora. Što to značiti za dalji rad Gimnazije?
Zapravo, u drugo desetljeće smo zakoračili nadahnuti blagoslovom mitropolita zagrebačko-ljubljanskog g. Porfirija, oslonjeni na njegovu otvorenost i podršku. Mitropolit nas osnažuje otpočetka, on je duhovnik i profesor, posvećen radu s mladima, prijatelj i onaj koji razumije. Uz mitropolitov blagoslov, prepuštamo se Božijem promislu da nas vodi dalje, prema budućnosti – ovu školu i svu našu djecu.

 

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: