SNV: Izgubili smo živote kakve smo poznavali

Share

Povodom 22. godišnjice Oluje danas je u vijećima srpske nacionalne manjine pročitana deseta Izjava sjećanja. Na komemorativnoj sjednici koja je održana u sjedištu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu okupili su se članice i članovi SNV-a za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije, ambasadorica Srbije u Hrvatskoj Mira Nikolić, predstavnici organizacija i institucija Srba u Hrvatskoj te njihovi prijatelji i suradnici.

Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, 5. august nazvao je jednim od najtragičnijih dana u historiji Srba u Hrvatskoj.

– Nakon toga dana naša snaga, kao naš broj i položaj više nikada neće biti onakvi kakvi su bili od dalekih vremena, od kada Srbi žive u Hrvatskoj. Kao što se činilo sve da se oteža povratak, tako je istovremeno učinjeno sve da nitko ne bude kažnjen za zločine počinjene nad civilima i zarobljenicima srpske nacionalnosti tokom rata i to ne samo 1995. u akciji Bljesak i Oluja, nego i 1991. godine u gradovima kao što su Sisak, Karlovac, Zagreb, Osijek, Županja, Zadar i Vukovar – rekao je Pupovac i dodao da najveći broj ljudi u Hrvatskoj nema svijest ni predodžbu o tim događajima.

Pupovac je zahvalio Inicijativi mladih za ljudska prava koja je drugu godinu za redom pokrenula inicijativu za ispriku žrtvama Oluje te Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću koja je jučer ponijela kaznenu prijavu za zločine počinjene u Uzdolju i okolnom kninskom kraju.

– Želimo zahvaliti svima koji osjećaju da su takvi procesi važni za Srbe, ali i za Hrvatsku i hrvatsko-srpske odnose. Nastavak rata politikama sjećanja je realna opcija ukoliko se ne počne suočavanje s onim što se zaista dogodilo. Svatko na svoj način, svatko u skladu sa svojim doprinosom – zaključio je on.

Okupljenima se obratila i Mira Nikolić koja je kazala da ničija suza ni patnja nije manje vrijedna.

– Nadmetanje u broju žrtava udaljava nas od budućnosti i realne potrebe za normalnim životom, daleko od nasleđa devedesetih. Nema pravog pomirenja i izgradnje budućnosti bez objektivnog odnosa prema prošlosti, ma koliko ona bila teška, bez suočavanja svake države sa počinjenim zločinom i bez procesuiranja počinioca. Taj 5. avgust ostat će jedan od najtragičnijih dana u srpskoj istoriji jer se životi stradalih života ne mogu vratiti, a način na koji su Srbi napustili svoje kuće toga dana učinio je i njihov povratak teško mogućim i pored svih napora. Želimo da se na dostojanstven način setimo stradanja kako se ne bi više nikada i nigde ponovilo – rekla je ona.

Nakon minute šutnje za sve žrtve rata, tradicionalno je pročitana 10. Izjava sjećanja koju prenosimo u cijelosti:

‘Na 22. godišnjicu vojno-redarstvene operacije Oluja Srpsko narodno vijeće izražava žaljenje zbog svih žrtava te zbog svih onih koji su u ratnim razaranjima ostali bez svojih bližnjih, prijatelja i domova. Žalimo nad činjenicom da su životi sviju nas početkom ratnih razaranja zauvijek promijenili svoj tok. Izgubili smo živote kakve smo poznavali.

Također, žalimo što rat nije završio operacijom Oluja, kako za srpske civile koji su ostali na svojim pragovima, tako i za sve nas koji danas živimo u Hrvatskoj. Hrvatska živi svoje postratno vrijeme, ali je ono daleko od postkonfliktnog društva mira. Vojno-redarstvenom operacijom Oluja Hrvatska je vratila svoju teritorijalnu cjelovitost temeljenu na Rezoluciji UN-a. No teško je razumjeti uništavanje na desetke hiljada kuća, sječu stabala bagrema i zalijevanje maslina mazutom u Dalmaciji, a kamoli ubijanje nedužnih i golorukih u njihovim dvorištima, najčešće starih i nemoćnih, te mučenje i zlostavljanje zarobljenih.

Naša je dužnost sjećanje na zločine počinjene u ratu nad čovjekom, bilo kojim! Naša je dužnost inzistirati na tome da sve žrtve imaju pravo na spomen, a svi ljudi pravo na miran život.

Pozivamo sve naše sugrađane i naše državne dužnosnike da imaju to na umu kada slave pobjedu. Cijena te pobjede nisu samo životi nedužnih u Oluji i prije nje, nego i društvo koje se ni danas nije u stanju suočiti s vlastitom prošlošću. Nastojanje da se loša i sramotna prošlost u Drugom svjetskom ratu poraženih nacifašističke i ustaške ideologije pokaže boljom, nije samo opasna za trenutak u kojem živimo i u kojem pišemo desetu Izjavu sjećanja, nego prijeti oduzeti nam našu budućnost.

Kao i svake godine na mnogim mjestima obilježit ćemo stradanje civila tokom i nakon Oluje. U rukama imamo samo cvijeće i svijeće i ništa više od toga. Naše je pravo živjeti u miru i sjećati se onih bez kojih smo ostali. Od tog ne odustajemo, kao što ne odustajemo ni od očekivanja da će naša država, Republika Hrvatska, u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama, kazniti počinioce ratnih zločina nad srpskim civilima i zarobljenicima te priznati okolnosti i činjenice njihova stradanja i pridružiti nam se u spomenu na njih.’

Share