U sklopu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, koja se ove godine odvija pod geslom Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima, u župnoj crkvi Bezgrešnog Začeća BDM u Novoj Gradiški, 21. siječnja održano je središnje ekumensko slavlje Požeške biskupije, koje su predvodili požeški biskup Antun Škvorčević i slavonski episkop Jovan Ćulibrk. Na početku slavlja spomenuvši klimatsku hladnoću koja trenutačno vlada biskup Škvorčević je rekao da nas daleko teže pogađa ona hladnoća ljudskog srca ranjenog zlom, grijehom i slabošću koja je razlogom žalosne podjele među kršćanima, a koja traje sve do danas. Pozvao je nazočne da budu molitelji za dar pomirenja među kršćanima.

– Znakovito što smo večeras zajedno, jer svjedočimo – i mi katolici i braća pravoslavni – da vjerujemo Bogu i njegovu djelu ostvarenu u Isusu Kristu – istaknuo je Škvorčević. Rekao  je da su kršćani kao Kristovi poslanici pozvani pomiriti se s Bogom i međusobno. Podsjetio je da postoji teška podjela u nama samima, u našim obiteljima, među narodima i među Isusovim crkvama.

– Pomirenje na ovim prostorima između pravoslavnih i katolika može se ozbiljnije početi događati onda kad jedni drugima pristupamo s poštovanjem i praštanjem, uvijek iznova podsjećajući jedni druge da Bog ne želi da ijedan narod ili pojedinac ostane u nemoći zla, nego da postane novi čovjek – rekao je biskup, upitavši nazočne što je tko od njih spreman danas u Hrvatskoj i ovdje u Novoj Gradiški živjeti.

– Ukoliko mislimo da smo mi katolici Hrvati sada pozvani Srbima brojiti kako su zli, ili ako su pravoslavni Srbi opredijeljeni Hrvatima navoditi kako su zli, grcat ćemo u mraku i nemoći i neće biti pomirenja – zaključuje Škvorčević.

Episkop Jovan govorio je o novom srcu i novom duhu Božjeg naroda, kojeg je Bog nekoć davno izveo iz egipatskog ropstva, iz Sodome i Gomore, upozorivši da se osvrtanjem prema zlu iza nas i mi izlažemo istoj opasnosti koja je zadesila Lotovu ženu, tim osvrtanjem na, kako kaže, “sve ono krvavo, prokleto i nesretno što smo mi ljudi u stanju jedni drugima učiniti” i kad u život ne provodimo ono što u Očenašu molimo: I oprosti nam kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.

– Ja ovdje neću da govorim o konferencijama, deklaracijama, o rezolucijama o oproštenju; ja sam ovdje da molim za oproštaj i da praštam, da sa svojom braćom hrišćanima živim u slavu Onoga koji je nama sve oprostio na krstu, i da zapriječim i sebi i svakome drugome da gledam u Sodomu i Gomoru, ponavljajući Hristove riječi da oprostimo i molimo oproštaj – rekao je episkop Jovan.

– U činu oproštaja nema tebe i mene, nema tko će kome prvi da oprosti, a tko će prvi da traži oproštenje. Tako i ja ovdje prvi za oproštaj molim i oproštaj dajem – zaključio je homiliju episkop Jovan.

U nastavku ekumenskog slavlja dvanaestero mladih zapalilo je svijeće na uskrsnoj svijeći. Nakon što su svi nazočni zajedno izmolili Očenaš, biskup Antun je rekao:
– Pred nama gori uskrsna svijeća na kojoj su mladi zapalili svoje svijeće; posvjedočili nam kako svijeća daje svjetlo trošeći se i na taj način pobjeđuje mrak. Potiče nas ovo znakovito svjetlo da se i mi odvažimo biti takvi, jer se Isusu Krist potrošio za nas, da bi svjetla bilo, da bi pobijedio tamu u nama. Pođimo i mi u svijet ispunjeni iznutra, u srcima, njegovim svjetlom i pobjeđujmo mrak osobito ondje gdje su podjele. Neka svjetlo koje nosimo u svakodnevni život bude naše svjedočanstvo opredjeljenja da vjerujemo Isusu Kristu i da želimo djelovati kao što je on djelovao.

Izvor: Požeška biskupija