Strah, prezir i nesposobnost za konkretan život

Share

Više osoba privedeno je u policijsku postaju nakon polufinalne utakmice Kupa „Krešimir Ćosić“ između Cedevite i Zadra (92-75) u petak 17. februara u Šibeniku. Uhićeni su pripadnici Tornada, navijačke skupine iz Zadra, koji su tijekom utakmice u nekoliko navrata glasno vrijeđali Cedevitinog igrača Džanana Musu vičući pogrdne parole, pa je glavni sudac Srđan Dožai u 33. minuti prekinuo utakmicu i naredio redarima da isprazne dio tribine na kojoj su se nalazili navijači Zadra. Tijekom narednih deset minuta pripadnici Tornada mirno su, okruženi policijom, napustili sportsku dvoranu na Baldekinu te je utakmica nastavljena. Policija je nakon završetka utakmice izvijestila o prekidu utakmice „zbog prekršajnog ponašanja većeg broja navijača KK Zadar koji su dobacivali poruke koje iskazuju ili potiču mržnju na temelju rasne, regionalne i nacionalne osnove“.

„Nakon upozorenja organizatora da prestanu, navijači su nastavili s opisanim ponašanjem zbog čega smo priveli više osoba u policijsku postaju u Šibeniku gdje je u tijeku kriminalističko istraživanje“, rekla je glasnogovornica PU šibensko kninske Marica Kosor.

Zašto ističem ovu situaciju? Zato jer je to pokazatelj da, kada žele, sportske vlasti i policija mogu onemogućiti i druge vrste huliganskog ponašanja i vrijeđanja „na temelju rasne, regionalne i nacionalne osnove“ i druge vrste govora mržnje. Ono, podsjetimo, kada veseli navijači, nakon što sportski autoriteti zagriju masu puštanjem Thompsona, urlaju „Za dom – spremni“, „Ubij, ubij, Srbina“, „Nismo došli da pijemo vina, nego krvi mladoga Srbina“ ili „Tko ne skače taj je pravoslavac“. Repertoar je, inače, i nešto bogatiji. Znalo se pjevati i o zaklanim Srbima koje Neretva nosi k plavome Jadranu i tako dalje.

Pozabavio bih se danas, stoga, tom i drugom pojavom mržnje koja se apsolutno može i mora kontrolirati.

Vidjeli smo, dakle, ni biskup nije imun na govor mržnje i etničke netolerancije jer je, optužujući vlast da se pod krinkom zdravstvenog odgoja nameće program indoktrinacije ideologijom homoseksualizma, kazao da se „zaboravlja da je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu“. Što je duboko nekršćanski, necivilizacijski, sramotan nasrtaj na slobodu pojedinca i na njegov spolni i etnički identitet.

Iako je kao kontekst uzeo kritiku crkvenog autoriteta, usmjerenu protiv uvođenja zdravstvenog odgoja, svojedobno se pomoćni zagrebački biskup, isusovac dr. Valentin Pozaić obrusio na Vladu Zorana Milanovića koju je uspoređivao s nacistima, a narod je pozvao na svrgavanje vlasti „novom Olujom“.

„Nacizam je došao na vlast putem demokratskih izbora, no onda su, zlorabeći legitimitet za dobiveni mandat, zaveli diktaturu, a dalje je poznato. Treba li uopće upozoravati na sličnost s komunistima danas u Hrvatskoj“, upitao se Pozaić koji je sipao uvrede i pitao se „ima li ministar Željko Jovanović vaginu“. Ja sam tada kazao: ima li vjere u čovjeka, biskupa, koji širi takav govor mržnje?

Vidjeli smo, dakle, ni biskup nije imun na govor mržnje i etničku netoleranciju jer je, optužujući vlast da pod krinkom zdravstvenog odgoja nameće program indoktrinacije ideologijom homoseksualizma, kazao da se „zaboravlja da je Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu“. Što je duboko nekršćanski, necivilizacijski, sramotan nasrtaj na slobodu pojedinca i na njegov spolni i etnički identitet. Da pojasnim – biskup Pozaić želio je sugerirati da homoseksualne osobe „treba mrziti“ baš kao što se u nacionalističkim krugovima mržnja prema Srbima (oni su tu, u tom Stevi) podrazumijeva i pozdravlja.

Crkva se često u svijetu mogla pohvaliti da je odgajala državi čestite građane – kažemo „čestite“ da izbjegnemo već potrošene riječi o „pokornom“ ili „lojalnom“ građaninu, odnosno podaniku – te će za hrvatsku demokraciju najviše učiniti ako ne iznevjeri to učenje. Čestiti građanin mora prije svega biti lišen svih božanstava ovdje na zemlji, mora, dakle, biti slobodan i od „boga-države“, jer će se tek tada osjetiti suodgovornim za njezin istinski napredak.

Kod nas je već duže vrijeme pred Crkvom izazov da izbjegne političku zlouporabu religije. Takvu religiju, onu koja izvrće činjenice, etiketira, diže pobunu, negira političku volju građana, itd, možemo označiti lažnom. Hinjena religioznost je dokazala da ne postoji niti jedan politički interes kojeg ne bi mogla pokriti religijska ideja te da, nažalost, u tome sudjeluju i mnogi vjerski službenici, ali i vođe.

Neki ljudi na internetu traže ventil za nagomilanu frustraciju uzrokovanu uglavnom osjećajem nemoći. Zastrašujući su razmjeri govora mržnje u pojedinim medijima i internet forumima nekih dnevnih novina i portala. Zaboravlja se da sloboda medija ne znači slobodu širenja mržnje…

Neki ljudi na internetu traže ventil za nagomilanu frustraciju uzrokovanu uglavnom osjećajem nemoći. Zastrašujući su razmjeri govora mržnje u pojedinim medijima i internet forumima nekih dnevnih novina i portala. Zaboravlja se da sloboda medija ne znači slobodu širenja mržnje.

Tvrdim da se to može i mora staviti pod kontrolu. Kao što urednica P-portala neće dozvoliti ikakav govor mržnje na ovome portalu i ispod naših tekstova, tako ni sam to ne dozvoljavam na portalu Autograf.hr, to ne dozvoljava ni Goran Borković na portalu Forum.tm, niti Nikola Bajto na portalu Novosti, a postoje i drugi portali gdje nema mjesta govoru mržnje: Net.hr, Telegram.hr,…

Neki me primjeri srozavanja digniteta redakcija izuzetno pogađaju. Tako je u slučaju portala Novoga lista (toj riječkoj novini sam dao 14 godina života), gdje se komentari ispod tekstova mojih kolegica i kolega pretvaraju u čistu medijsku kanalizaciju. Tako je i u slučaju Tportala, gdje sam objavio više od 2.000 tekstova, pa mi nije svejedno što se kao medij također srozao.

Ne treba gubiti nadu, ali treba djelovati adekvatno, kao i sudac i policija s početka ove kolumne. Možda će naša budućnost biti kvalitetnija ako pokažemo umijemo li artikulirati adekvatnu politiku razlika, odnosno, politiku jednakog dostojanstva i poštivanja drugosti ili ćemo promašiti naš poziv na slobodu stvaranja i su-stvaranja. Konačno, drugost je sinonim za solidarnost, a ovaj novinar i teolog zna da je vrhunac solidarnosti postignut u drami Velikog petka, na Golgoti, kada se Isus solidarizirao s ljudima i podijelio, vlastitim tijelom, patnje svih ljudi, posebno onih siromašnih i slabih.

Nove generacije katolika, pravoslavaca i ostalih kršćana, muslimana, židova i drugih, te agnostika i ateista, morat će biti drugačije odgojene: skladno, tolerantno i s puno više povjerenja u elementarno čovjekovo poslanje: da bude mira među ljudima i da bude pravednosti. Naime, društvo koja poprima oznake moralizatorske frustriranosti i mahnitosti ne može biti mjesto s kojeg ćemo polaziti, jer se iza recentnih pretjerivanja zapravo uvijek krije strah, prezir i nesposobnost za konkretan život.

Share