Sve je manje hrane za „stoku sitnog zuba“

Share

Ova vlada s premijerom koji osim sposobnosti višesatnog lamentiranja, a da pri tome ne kaže ništa, zaista ima sreće. Na ruku im idu elementarne nepogode, a sada i slučaj Agrokor, koji je došao „k’o kec na jedanaest“. Ne treba raditi ništa, a stoka sitnog zuba zabavlja se pljačkom stoljeća. Ovo je prva vlada u povijesti, ne samo Hrvatske, već svijeta, koja je preuzela vlast bez da je ikome pokazala bilo kakav program djelovanja. Na vrh je nasjela zahvaljujući političkoj trgovini stranaka koje nemaju obzira prema svojim biračima, ali njihovo vodstvo itekako ima obzira prema sebi, jer, iako je vrijeme politike „tko je jamio, jamio je“, iza nas je ipak ostalo još nešto što se privatnicima čini primamljivim, te je još futera koji se može jamiti. Sva sreća da vlada još nije donijela niti jednu relevantnu odluku, jer kako su krenuli, osigurali bi nam povratak u „srednji vijek“. Budući da vode politiku „ne bi se šteli mešati“, Hrvatskom vladaju klerofašisti i neoustaše koji pokušavaju restaurirati najmračniji dio hrvatske povijesti tzv. NDH. Gospodin Plenković koji zbog anemije nije bio sposoban za vojsku, dokazuje da nije nimalo anemičan. Svaki put kada mu netko kaže ono što mu se ne sviđa, obrazi mu se zarumene. Njemu ne treba niti vlada niti itko tko mu ne želi povladavati, tipični diktator umiljatog lica. Na žalost nas stoke sitnog zuba, kako nas je nazvao prvi diktator i nesuđeni ratni zločinac kojeg stranka koja je pokrala, porušila i uništila Hrvatsku proglašava „ocem domovine“.

Taj „otac domovine“ započeo je sve ovo što nas je dovelo s mjesta najbogatije države nakon raspada SFRJ do ovoga gdje smo danas – najsiromašnije i ekonomski najzaostalije države u Evropi. Jedino nam svijeću drže još samo Bugari. Nikada optuženi ratni zločinac Franjo Tuđman na prevaru je došao na čelo HDZ-a, Ivica Račan mu je omogućio da postane predsjednik republike, a on je otvorio vrata općoj otimačini i uništenju svega onoga što su građani hrvatske godinama stvarali. Istaknuti članovi HDZ-a dobijali su tvornice, oranice, kuće. Rat koji nazivaju „domovinskim“ trebao im je da bi prikrili pljačku svega što je vrijedilo. Opljačkani su mirovinski fondovi, novac koji su građani Zagreba prikupili za gradnju velebne bolnice, čiji građevinski kostur sada trune na kraju grada. Sebe i svoje prijatelje materijalno je osigurao da ne trebaju raditi do budućeg trećeg koljena. Sve su to platili građani ove države, koja nikada zapravo i nije postala prava država, jer nikada nisu profunkcionirali ogranci državne vlasti, koji su uvijek, pa i sada radili samo po nalogu vlastodržaca. Naravno, najkrvavije su platili građani Vukovara i istočne Slavonije koja je žrtvovana u ratu da bi se prikrile krađa i otimačine vrha vlasti. Ipak, Tuđmanu neoustaše moraju odati jedno veliko priznanje. On je, naime, uspio u onome čemu je težio Ante Pavelić, a to je da od konstitutivnog naroda učini nacionalnu manjinu. Iz Hrvatske je protjerano preko 200 hiljada Srba i postali su nacionalna manjina, kojom nažalost upravljaju oni koji se bave političkom trgovinom, i to onoj koja pogoduje manjini, ali ne nacionalnoj.

Osim totalne pljačke i osiromašenja države, svojim nedjelovanjem pomogli su i organi sudbene vlasti koja direktive dobije iz predsjedništva „zna se“ stranke. Pa tako, ako ne plaćate TV pretplatu, ostat ćete bez stana, a ako ste uništili tvornicu, pare prebacili na neki od karipskih otoka, te nekoliko hiljada radnika poslali na ulicu, neće vam se dogoditi ništa. Ako se i pokrene sudski postupak, „da se Turci jadu ne dosjete“ odšetat ćete na neku destinaciju iz koje vas nikada neće izručiti i uživat ćete u plodovima svojih nedjela.

Stranka zna se ima i posebnu kadrovsku politiku. Nije važna vaša sposobnost, ali je važna vaša stranačka podobnost. Tako je na primjer do predsjednice stranke i vlade dogurala novinarka koja je radila na Radio Zagrebu dječje emisije i nikada nije ni sanjala da će se baviti politikom. Istina, ni to nije dugo trajalo, ali uselila se u stan iz kojeg su izbačena dvojica ljudi, od kojih je jedan izvršio samoubojstvo i nikome ništa. Ona je izbačena iz stranke, ima dobru mirovinu i ponekad još zatrepće okicama na nekim TV stanicama koje ju zovu da kao „stručnjakinja“ objasni neke političke poteze. Osim nje ima još sijaset primjera. Zidari mogu postati potpredsjednici Sabora i savjetnici u visokoprofesionaliziranim elektroničkim državnim poduzećima, polupismeni primitivci saborski zastupnici, da ne nabrajamo dalje. Fakultetske diplome i doktorske titule mogu se i kupiti na nekim od fakulteta. Tako je Zagrebačko sveučilište, koje je u doba „mraka“ spadalo u elitu svjetskih sveučilišta, sada svedeno na minornu veličinu.

Eto, sve to dočekalo je diktatora s veselim licem, koji mrtav – ‘ladan izjavljuje „ja mogu što hoću“. Afera s Agrokorom koja je Hrvatskoj nanijela nekoliko puta veću štetu no prošli rat, pomoći će anemičnom predsjedniku vlade da po nečemu ostane upamćen. Zasluge za razrješenje pljačke, koju ćemo svi zajedno platiti preuzet će on, gospodin Plenković, a ekonomsku i političku katastrofu u kojoj se nalazi Hrvatska, jedino će moći riješiti Evropska unija, a to će biti i konačni dokaz o tome koliko smo postali neovisni izlaskom iz Jugoslavije.

 

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.

Share