Titova palača ili imovina bivše Jugoslavije

Piše: Ninoslav Kopač

Juče slučajno otvorih Jutarnji list i na petoj stranici ugledah preko četvrt stranice veliki naslov i tekst „Luksuzna Titova palača u New Yorku prodaje se za 50 miliona dolara“. Pročitah …

Juče slučajno otvorih Jutarnji list i na petoj stranici ugledah preko četvrt stranice veliki naslov i tekst „Luksuzna Titova palača u New Yorku prodaje se za 50 miliona dolara“. Pročitah tekst i dođe mi muka.

Većina teksta je laž i izmišljotina, ali lijepo zvuči, dobro „leži“ u novinama da bi podigli tiražu danas kada umesto da se Hrvatska ponosi Titom, on važi za diktatora i zločinca. Novinar koji ujedno piše za Večernje novosti iz Beograda, i to u sasvim drugačijem tonu, piše o nečemu u što nije upućen (da upotrebimo eufemizam). Naime, on je možda i bio u New Yorku, ali nisam siguran da je zgradu o kojoj piše i čije je fotografije prenio iz propagandne poruke o prodaji vidio makar izvana, a kamoli da je bio u njoj da bi imao morala da piše o njoj. Zgrada o kojoj novinar Jutarnjeg lista i Večernjih novosti piše nalazi se na Njujorškoj petoj Aveniji na broju 854 koja se nalazi nasuprot Central parka između 66. i 67. ulice, dakle, u najelitnijem dijelu New Yorka. Kuća koja je izgrađena u neobaroknom stilu bila je krajem devetnaestog stoljeća namjenjena za ljubavnicu osnivača jedne od najbogatijih američkih obitelji Vanderbilt, na Petoj aveniji u New Yorku koja se smatra centralnom i najbogatijom ulicom u tom gradu. Čak i Donald Trump ima nekoliko nebodera i svoje sjedište u toj aveniji.

Zgrada o kojoj piše Jutarnji list i koji u tekstu naziva Tita diktatorom, iako je isti novinar krajem devedesetih pisao knjige o Titu i Jovanki u najljepšem svijetlu, kaže da je to bila omiljena Titova palača. Tito je po tome imao palača po cijelom svijetu, iako u neke od njih nikada u životu nije kročio i iako niti jedna zgrada i vila u kojima je „živio“ nije bila njegovo vlasništvo. Vanderbiltovu kuću na Petoj njujorškoj aveniji, kako piše novinar koji inače ima dva aršina, nije 1947. godine kupila Jugoslavija. Jugoslavija je nakon rata imala novaca da jedva održava kakav – takav standard stanovništvu, a kuća je poklon jugoslavenskih iseljenika tadašnjoj FNR Jugoslaviji, a kasnije SFR Jugoslaviji. U New Yorku je u vrijeme rata postojao Jugoslavenski klub u kojem je bio aktivan član i Nikola Tesla, a Hrvat Bogdan Radica je 1943. godine bio prvi čovjek koji je pisao o Titu i partizanima koji se bore protiv ustaša i njemačkih fašista. Nakon njegovog teksta u časopisu koji i danas izlazi u Reader’s digest Titu i partizanima je poslana prva američka vojna misija, koja je s njima ostala do kraja rata. O tome posjedujem egzaktne podatke. Bogdan Radica je bio ataše za štampu u ambasadi Kraljevine Jugoslavije i ostao s cijelom ambasadom u Americi. Nakon rata Radica se vratio u Jugoslaviju i kada nije akreditiran za ambasadora u Washingtonu, što mu je bila želja, legalno se s jugoslavenskim pasošem iselio u SAD. Kasnije je proglašavan hrvatskim nacionalistom, što je daleko od istine, a budući da sam ga osobno poznavao, govorio mi je: „Gospodine Kopač, kako ja mogu biti hrvatski nacionalista, kada sam ja bio i ostao Jugosloven, (nije govorio Jugoslaven), krsni kum mi je bio Frano Supilo.“

Sve ovo pišem jer sam direktno sudjelovao u tom dijelu povijesti Balkana. Naime, imao sam 32 godine kada sam postao jedan od konzula u Generalnom konzulatu SFRJ u New Yorku i ponosan sam na to, za razliku od nekih koji se srame svoje prošlosti.

Budući da sam bio jugoslavenski diplomata, često sam bio u zgradi na Petoj aveniji koja je u to vrijeme bila sjedište Jugoslavenske misije pri Ujedinjenim nacijama. Prema tome, kvalificiran sam da o njoj govorim i pišem. Jedna od najljepših uspomena na tu zgradu mi je kada sam s pokojnom suprugom došao na prijem koji je tadašnji ambasador SFRJ pri UN Miljan Komatina priredio za opernu pjevačicu Zinku Kunc koja je tada, osamdesetih godina, dobila Nagradu AVNOJ-a. Kada je ambasador predstavio moju suprugu i mene gospođi Kunc, ona je odgovorila: „Nisam znala da Jugoslavija šalje djecu u diplomaciju!“

Dakle, Vanderbiltova zgrada na njujorškoj Petoj aveniji je bila vlasništvo Jugoslavije i jednako pripada svim bivšim jugoslavenskim državama. Danas zgradu koristi Misija Srbije pri UN, međutim, stavljena je na prodaju.

Još jednom naglašavam, ta zgrada je kupljena u čast Josipu Brozu i partizanskom pokretu Jugoslavije i nikada nije bila Titova palača. Tito, kada je dolazio u NY na zasjedanje Generalne skupštine (koju u Hrvatskoj sada prevode kao „opća“, a trebala bi biti glavna, ali pustimo to glupostima hrvatskih jezikoslovaca) nikada nije odsjedao u zgradi Misije, već u hotelu Waldorf Astoria na Park aveniji.

Ovo pišem, jer mrzim senzacionalizam i pljuvanje po Titu i svemu što je stvoreno u bivšoj državi, koja je zahvaljujući njegovom vodstvu od seljačke zemlje s preko 80 % nepismenih postala značajna industrijska zemlja u kojoj je nepismenost iskorijenjena. Međutim, raspadom te države koja je bila priznati čimbenik u svijetu, danas u ovim balkanskim državicama postoji velika opasnost da se vratimo nepismenosti i zaostalosti, a poljoprivrede ionako više nema ili je slaba, jer su mnoge plodne oranice pretvorene u šikare i šume.

 

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: