Tribina o pravosuđu u službi cenzure: Kad duša boli

Share

U hrvatskom pravosuđu vidljiva je tendencija poistovjećivanja s patnjama onih koji medije tuže za duševne boli, što sve dovodi do autocenzure novinara, rečeno je na tribini ‘Pravosuđe u službi cenzure’, održanoj 2. maja u prostorijama ‘Privrednika’, dan uoči međunarodnog Dana slobode medija.

Povod za održavanja tribine bila je nedavna presuda Ivi Goldsteinu, profesoru Filozofskog fakulteta u Zagrebu i bivšem hrvatskom ambasadoru u Francuskoj koji je novčano kažnjen zbog kritičkog osvrta na seriju redatelja Antuna Vrdoljaka o Josipu Brozu Titu, emitiranu na HRT-u 2010. godine.

Kritiku dijela sadržaja serije, od netočnosti faktografije do izbora nekompetentnih sugovornika, Goldstein je iznio u tjedniku Globus, zbog čega se Vrdoljak našao iznenađen i uvređen, te je zbog toga podnio odštetni zahtjev, ali i izvrijeđao Goldsteina. On je zbog toga protiv Vrdoljaka podnio tužbu koja je odbijena. Prvostepeni sud odredio je Goldsteinu kaznu od 15.000 kuna, a drugostepeni sud, županijski, povisio je kaznu na 30.000 kuna, što je sa sudskim troškovima i kamatama iznos od gotovo 70.000 kuna. Goldstein se na tu presudu može žaliti višem sudu, ali sama žalba ne odgađa plaćanje.

– Presuda je donesena zbog redakcijske opreme u Globusu za koju zakonski ja kao autor ne mogu biti odgovoran. Sutkinja je ocijenila da sam vrijeđao autorov intelektualni i dramski rad – rekao je Goldstein i dodao da su u drugim medijima date još oštrije kritike Vrdoljakove serije.

– Hrvatsko novinarsko društvo je reagiralo na presudu, iako Ivo Goldstein nije novinar, jer se zalažemo za poštovanje profesionalnih načela i slobodno izražavanje – istakao je predsjednik HND-a Saša Leković i naveo da su tražili da HND kao institucija bude ‘prijatelj suda’ iz razloga što ne postoje mehanizmi niti vještaci koji bi određivali i ustanovljavali okolnosti iz ovog područja.

– HND je oformio Centar za zaštitu slobode izražavanja u kojem više odvjetnika pruža pravne savjete i brani novinare, a koji su tuženi za nanošenje duševnih boli, klevetu i sramoćenje. Dosta je slučajeva takve vrste, uključujući i brojne tužbe zbog duševnih boli za tekstove u Novostima. Iako je ohrabrujuće što je u kaznenim postupcima tek svaki sedmi ili osmi novinar osuđen. Ipak, svi ti postupci traženja odštete za navodne duševne boli imaju za cilj da se novinari zastraše i da jača autocenzura – rekao je Leković.

Odvjetnica Vesna Alaburić, koja također daje savjete novinarima u Centru za slobodu izražavanja, istakla je da postoje razlike u kaznenom i građanskom pravu, pri čemu je u kaznenom dijelu situacija bolja.

– Pravosuđe se ni u devedesetima nije dalo instrumentalizirati, dok se danas javlja tendencija poistovjećivanja s patnjama tužitelja, rekla je Alaburić i naglasila da sloboda izražavanja uključuje i uvredljivo pisanje.

– Nekad su nakladnici bili brižniji pa su novinarima davali pravnu zaštitu, dok danas zbog financijskih razloga novinare sve više puštaju da se sami snađu ili se pak nagode s tužiteljima na štetu novinara i bez njihovog znanja – rekla je Vesna Alaburić. Podsjetila je da se naknada za duševne boli kreće od 30 do 35.000 kuna, pri čemu postoji razlika u visini odštete jer se u Splitu, na primjer, dosuđuju mnogo manje odštete nego u Osijeku. Suci pak, ukoliko tuže novinara, mogu dobiti čak do 100.000 kuna odštete. Također je navela da se, iako je Hrvatska već 20 godina članica Vijeća Evrope, takvi predmeti ne prosljeđuju u Evropski sud za ljudska prava.

Na tribini se iz publike javio i Nenad Marić, pravnik iz SNV-a, ističući primjer slovenačkog lista ‘Mladina’ koji je uvredljivo pisao o jednom desničarskom političaru te ih je slovenski sud kaznio. Taj je predmet, nakon što je prošao sve instance u Sloveniji, potom upućen na Evropski sud gdje je ustanovljeno da se rečeni političar neprimjereno izražavao te je ocijenio da je pisanje ‘Mladine’ bilo srazmjerno vokabularu političara, pa tako i u duhu slobode izražavanja, a što ne bi trebalo podlijegati sankcijama. Ipak, Vesna Alaburić je naglasila da treba razmisliti o slanju premeta na Evropski sud, jer: ‘Tokom 90-ih je u Rumunjskoj bio trend da se masovno šalju tužbe, ali su mnoge riješene negativno što je dovelo do regresije zakonodavstva i borbe protiv korupcije u toj zemlji’.

 

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović

Share