TTIP – Zablude ili zavjere

Share

Transatlantski sporazum o partnerstvu u trgovini i ulaganjima (Transatlantic Trade and Investment Partnership/TTIP) je sporazum o slobodnoj trgovini i ulaganjima između Europske unije i SAD-a. Tvrdi se da će on otvoriti nova radna mjesta, donijeti napredak, zaradu i razvoj. 

Iako su službeno pregovori za transatlantsku trgovinu i ulaganja otvoreni neposredno nakon što je Republika Hrvatska postala članica Europske unije u srpnju 2013., sve se održavalo gotovo u tajnosti, bez ikakvih širih informacija za javnost. S jedne strane postoje oni koji smatraju da protivnici TTIP-a nisu dovoljno informirani i ne poznaju temu. S druge strane su oni koji upozoravaju da taj sporazum omogućava velikim kompanijama moć veću od države.

– Nove članice Unije puno su privlačnije kompanijama zbog nižih cijena rada i manje minimalne plaće. Ako troškovi života rastu, sigurno je da će država trebati zaštititi najranjivije kategorije radnika i povećati minimalnu plaću. Ako se TTIP potpiše u ovom obliku, onda je otvorena mogućnost da investitor tuži državu zbog gubitka profita – upozorila je Bojana Percan iz SSSH. Za početak, trebalo bi pogledati informacije koje susvakom građanu dostupne od strane Europske unije, na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Iako su informacije javno objavljene, rijetko se moglo čuti da postoje.

Što nam zapravo pruža TTIP?

Sporazum pruža kao prvo pristup tržištu, što podrazumijeva trgovinu robama i uslugama te mogućnost ulaganja i javne nabave.

Ovaj pristup tržištu ima svoje i pozitivne i negativne strane. Na primjer, svaka europska tvrtka će imati mogućnost da izvozi svoje proizvode na drugi kontinent, ali istovremeno se stvara sve veća konkurencija među tvrtkama. Pitanje je mogu li hrvatske tvrtke konkurirati već i na domaćem tržištu spram ovakvih moćnijih, američkih tvrtki. EU odgovara da će sve poslove regulirati. 

Regulatorna suradnja i tehničke prepreke trgovini predstavljaju drugi aspekt sporazuma. S obje strane bit će određeni standardi prema kojima će se regulirati poslovanje uvoza i izvoza. Ovi standardi su pravila prema kojima će se uzimati u obzir podrijetlo određenog proizvoda, zaštita intelektualnog vlasništva, olakšanje trgovine, održivi razvoj trgovine, zaštita tržišnog natjecanja, trgovina energentima i sirovinama, odredbe o malim i srednjim poduzećima, kretanje kapitala i plaćanje transparentnosti.

To su ključne komponente TTIP sporazuma prema kojima se može prosuđivati o čemu je riječ. No, zašto se oko ove teme, uvjetno rečeno, razvila tajnovitost?

Neki će reći da je u pitanju zavjera – zbog skrivanja dokumenata od većine korporativnih savjetnika i ostalih sudionika u pregovaranju o sporazumu. Tek oko 500 korporativnih savjetnika imalo je pristup radnom dokumentu. Primjerice, Biljana Borzan iz SDP-a i Davor Škrlec iz Orah-a jedini su Hrvati koji su imali pravo pristupa određenim pregovaračkim dokumentima. Kako bi opravdali ovu diskreciju, neki tvrde da je objavljivanje o tijeku rocesa oko pregovora imalo neuspjeh u SAD-u. S druge strane smatraju da je ovo zavjera koja ne vodi ničemu dobrom.

Iako je riječ o sporazumu međunarodne razine, on može itekako utjecati na život i rad u Republici Hrvatskoj. 

Na pitanje o tajnovitosti odgovorio je i europarlamentarac Davor Škrlec: „Europska unija je razvila niz mehanizama koji uključuju građane i zainteresiranu javnost u postupcima javnog savjetovanja koji su ujedno potkrijepljeni ozbiljnim analizama kako će prijedlog promjena utjecati na gospodarstvo, okoliš i ljudska prava – odnosno održivi način. Način kako su započeli i kako se vode pregovori previše nas podsjeća na povijesni stil pregovaranja i opravdano se bunimo da se narušavaju uspostavljeni standardi za donošenje odluka u EU. Uočavam da je Europska komisija kao glavni pregovarač s naše strane počela ispravljati tu pogrešku.“

Zablude o TTIP-u – realnost ili mit

Pod naslovom Top deset zabluda o TTIP-u na stranici ministarstva vanjskih i europskih poslova navedeno je da je prva „zabluda“ o tome tko će imati koristi od TTIP-a u Hrvatskoj.

„TTIP će ići na korist potrošača u Hrvatskoj. Postojeća ponuda proizvoda će se proširiti što znači da će potrošači imati više izbora. Smanjit će se cijene proizvoda što će pozitivno utjecati na snižavanje cijena proizvoda u trgovinama“ –  poručuje nam ministarstvo, ali da li je to stvarno tako?

Najveće pitanje s obzirom na ovu „zabludu“ je što će raditi hrvatske tvrtke koje nemaju toliku moć da mogu konkurirati tako niskim cijenama i tako razvijenoj tehnologiji. Da, prosječno kućanstvo će manje trošiti na osnovne potrepštine, ali domaćim poduzećima će biti otežano poslovanje – a tko su domaća poduzeća ako nisu sami stanovnici države?

Prema tome, moramo uočiti i činjenicu koju iznosi Vladimir Cvijanović iz Grupe 22 – Hrvatska je u kontekstu sporova s kompanijama posebno ranjiva jer ne eksportira i ne bavi se investicijama u inozemstvu.

Druga je, recimo, zabluda da će TTIP omogućiti da genetski modificirana hrana (GMO) i junetina s hormonima iz SAD-a poplavi police hrvatskih samoposluga, a EU u okviru TTIP-a nema ovlasti snižavati EU standarde vezane uz hranu. S obje strane Atlantika proizvođačima hrane bit će lakše izvoziti, ali jedino ako zadovoljavaju pravila i visoke europske standarde vezane uz hranu i genetički modificirane proizvode. GMO proizvodi nisu uključeni u TTIP pregovore – to je odgovor na tu zabludu.

Protivnici TTIP-a smatraju da se s obzirom na tajnovitost ovakvog sporazuma može dogoditi da SAD i EU kasnije promjene standarde i da će se prihvatiti standardi SAD-a. Na taj zaključak navodi činjenica da je SAD do sada prihvatio tek nešto više od 20% regulativa Europske unije, a EU je prihvatila skoro sve regulative SAD-a. U Hrvatskoj raste tendencija da se napravi opoziv TTIP jer je 7.342 osobe, od potrebnih 8.250, potpisalo za zaustavljanje TTIP-a.

S obzirom na ovakvu netrasparentnost hrvatskih medija, svaki bi se građanin trebao zapitati može li ovaj opoziv postići poželjan rezultat.

Share