Ugovor o zajmu

Share

Prijatelju sam posudio veću svotu novca i tom smo prilikom potpisali ugovor o posudbi. Ugovor nismo ovjerili kod javnog bilježnika, već samo potpisali. Vjerovao sam da će mi novac vratiti prema dogovoru. Nakon isteka roka u kojem mi je trebao vratiti posuđeni iznos, moj prijatelj izbjegava svaki kontakt sa mnom i ne odgovara na pozive, što nedvosmisleno znači da ne želi vratiti zajam. Upoznat sam s njegovom imovinskom situacijom i znam da mi ne može vratiti posuđeni novac, osim ako ne proda određene nekretnine u svom vlasništvu. Na koji način mogu osigurati povrat zajma dok prijatelj ne bude u mogućnosti da mi vrati novac?

Slavko R., Zagreb

Prema Zakonu o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje poslije stanovitog vremena vratiti mu isti iznos novca (čl. 499 st. 1 ZOO). Polazeći od pravne definicije pojma zajma, na vaše pitanje odgovorit ćemo na način da pokušamo rasvijetliti pravno mogući put kojim ćete potraživanje koje imate prema prijatelju, nastalo temeljem ugovora o zajmu, pravno zaštititi prije negoli se stvore mogućnosti da se predmetni zajam dobrovoljno vrati od strane primaoca zajma ili, u suprotnom, da se to potraživanje namiri prisilnim putem.

Naime, prvi način rješavanja nastale situacije jest da među strankama postoji mogućnost sporazumnog rješenja problema. To je najbrži i najsigurniji način. Potrebno je da zajmoprimac i zajmodavac zaključe sporazum radi osiguranja novčane tražbine nastale ugovorom o zajmu. Ovršni zakon određuje od članka 261 do zaključno s člankom 272 mogućnost zaključenja sudskog i javnobilježničkog osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem sporazuma stranaka. Sporazum zaključen pred javnim bilježnikom u obliku javnobilježničkog akta solemnizirane privatne isprave ima učinak sudske nagodbe. Taj sporazum je temelj za podnošenje prijedloga za upis hipoteke na nekretnini kod zemljišno-knjižnog suda gdje je ta nekretnina registrirana u zemljišne knjige. Ukoliko uspijete postići takav sporazum, time je i zajmoprimac pokazao da želi vratiti nastali dug prema vama. Kada ste zasnivali hipoteku odnosno založno pravo na nekretnini dužnika, došli ste u mogućnost da kao vjerovnik po dospijeću tražbine, ako ista ne bude namirena, upravo tu tražbinu namirite prodajom te nekretnine na koju je upisana hipoteka.

Ukoliko nije moguće postići sporazum o rješavanju problema vraćanja zajma i sporazumnog osiguranja takvog potraživanja osnivanjem založnog prava, mora se pokrenuti sudski postupak pred nadležnim sudom. Uz tužbu kojom se pokreće sudski postupak radi povrata zajma i isplate važno je podnijeti i prijedlog za izdavanje privremene mjere radi osiguranja utužene novčane tražbine. Članak 314 Ovršnog zakona određuje vrste privremene mjere i, između ostalog, u točki 3 određuje da se privremenom mjerom može zatražiti „zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu“.

Da bismo se u ovim situacijama nepostojanja mogućeg mirnog rješenja problema, a kada smo započeli sudski spor, približili osiguranju namirenja potraživanja podnošenjem prijedloga za izdavanje privremene mjere prema članku 84a Zakona o zemljišnim knjigama, dana je mogućnost zabilježbe pokretanja postupka po tom prijedlogu. Sukladno st. 3 čl. 84a kada je u postupku na koji se odnosi zabilježba odlučeno o provedbi određenog upisa, taj upis dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom pokrenutog postupka. To nam daje određenu pravnu sigurnost da dužnik u međuvremenu, dok traje sudski postupak, ne raspolaže s predmetnom nekretninom i ne dovede se u situaciju da više ne postoji ni mogućnost prisilnog namirenja tražbine.

Ukoliko u sudskom postupku uspijete dokazati da vam zajam nije vraćen i sud donese odluku u vašu korist, takva pravomoćna i ovršna sudska odluka je osnova za ostvarivanje prisilne hipoteke. U konačnici, ovršna i pravomoćna presuda osnova je za pokretanje ovršnog postupka radi prisilnog namirenja tražbine.

Možemo zaključiti da kod ovakvih ugovora nije dovoljno postojanje povjerenja u to da će zajam biti vraćen sukladno dogovoru. Životne okolnosti u kojima se pojedinci nađu su nepredvidive i češće nepovoljnije za njega od onih koje je očekivao. Stoga i kada od prijatelja zatražimo da se u takvim situacijama odnos odredi čvršćom pravnom formom, to ne činimo jer mu ne vjerujemo, već zbog toga što ne znamo što život može donijeti.

Share