Ukinite SOR i vratite nam pripravništvo

Share

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) mjera je koja je u Hrvatskoj uvedena za vrijeme gospodarske krize i ostala je aktivna do danas. „Iako je za mnoge mlade SOR postao sinonim za prvi posao, on nije radni odnos. To ima svoje praktične posljedice: iako osoba na SOR-u ima sve obveze i odgovornosti kao i njezini kolege i kolegice koji su u radnom odnosu, na nju/njega se ne odnose prava iz radnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora, pa čak ni ona najosnovnija kao što je pravo na plaćeno bolovanje“, kaže Marin Živković iz Mreže mladih Hrvatske.

Sredinom rujna je na Trgu sv. Marka u Zagrebu održan prosvjed „Od mjere do barijere – mladi vrijede više“ koji su u sklopu inicijative „Vrijedim više“ organizirali Matica hrvatskih sindikata, Mreža mladih Hrvatske i Savez samostalnih sindikata Hrvatske. Iz inicijative su poručili kako je krajnje vrijeme da se poduzmu hitni koraci koji će poboljšati položaj mladih na tržištu rada. Najbolje rješenje vide u ukidanju stručnog osposobljavanja i vraćanja pripravništva kao prvog oblika zapošljavanja. Pripravništvo, koje još uvijek postoji u Zakonu o radu, također služi osposobljavanju osobe za rad, ali ono znači sklapanje ugovora o radu i zasnivanje radnog odnosa. Pripravnik prima 70 posto plaće za radno mjesto na kojem radi i ima prava kao i svaka druga osoba u radnom odnosu, dok osobe u SOR-u ne primaju plaću od poslodavca, nego naknadu od države koja iznosi 2.620 kuna. Trenutni odnos oglasa za pripravnike i onih za SOR je 17:579, što pokazuje nerazmjernu popularnost SOR-a.

„Valja napomenuti i to da je vanjska evaluacija pokazala da SOR u ovom obliku doslovce kanibalizira druge mjere, tj. da se zbog SOR-a druge mjere ne koriste. Nažalost, dokle god SOR bude ovoliko privlačan poslodavcima, dosta je nevjerojatno da će oni uzimati pripravnike“, ističe Živković.

SOR ne daje garanciju mladima da će ostati raditi kod poslodavca, naprotiv, češće se događa da nakon nekog vremena izgube posao, što za posljedicu ima povratak na burzu i čekanje nove prilike. Od ove mjere najmanje profitiraju mladi, a najviše poslodavci, nerijetko velike kompanije i banke, pa se dešava da država plaća naknadu poslodavcima koji u isto vrijeme izvlače milijunske profite.

„To se događa na primjeru nekih banaka koje se, iako si mogu priuštiti platiti mladog radnika sa svim pravima koja proizlaze iz ugovora o radu, ipak odlučuju profitirati na njima besplatnom radu. Naime, u tim slučajevima SOR supstituira pravo zapošljavanje, mladi imaju manje nego što bi inače imali, a poslodavci spremaju razliku u džep. Mjere bi trebale biti namijenjene osobama koje se nalaze u lošijoj poziciji na tržištu rada, a ne onima koji bi vjerojatno našli posao i bez mjera“, upozorava Živković.

Također, u prilično lošoj poziciji na tržištu rada nalaze se i osobe koje su starije od 29 godina i upisale su fakultet kasnije. Naime, mjera SOR-a uključuje osobe do 29 godina, što znači da oni koji imaju 30 i više godina ne mogu ići na stručno osposobljavanje, što opet znači da ne mogu položiti stručni ispit i ući na tržište rada. Istina, mogu odraditi pripravništvo, ali već smo vidjeli omjer u ponudama za posao između pripravništva i SOR-a.

U Hrvatskoj je više od 25.000 nezaposlenih osoba starijih od 29 godina koje imaju manje od godine dana radnog staža, a još puno više onih koji imaju radnog staža, ali ne u struci. Ovaj zakon je svima onemogućio da rade posao za koji su se školovali i, nažalost, većina ih vidi izlaz u odlasku iz zemlje. Martina Rubeša iz inicijative „Pravo na SOR“ kaže kako se oni također zalažu za ukidanje te mjere, ali, kad ona već postoji, traže da se iz nje ne isključuju osobe starije od 29 godina. Dodaje kako ih često kontaktiraju mladi iznad 25 godina koji su se odlučili u tim godinama upisati fakultet.

„Oni nas pitaju ima li uopće smisla upisivati fakultet s obzirom na to da postoji šansa da neće imati priliku polagati stručni ispit i raditi posao za koji se planiraju školovati. Uvijek im savjetujemo da ga upišu jer zakoni se mijenjaju, a znanje im nitko ne može oduzeti“, naglašava Rubeša.

Zbog takvog zakona većina mladih koji su stariji od 29 godina i nemaju položen stručni ispit primorani su raditi sa srednjom stručnom spremom ili uopće ne raditi čekajući da se zakon promijeni. Jedna od njih je i Maja Alajbeg koja je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet spletom okolnosti upisala sa 30 godina.

„Diplomirala sam nakon pet godina kao magistra socijalne pedagogije i ubrzo se javila na natječaj za stručno usavršavanje u jednoj osnovnoj školi. Nažalost, škola je sredinom veljače od HZZ-a primila odbijenicu za mene zbog mojih godina. Već mjesecima pišem ministarstvima, drugim nadležnim institucijama, a i osobno tamo odlazim u nadi da će mi netko pomoći. Sada sam već 18 mjeseci na Zavodu i sa suprugom i dvoje male djece živim od jedne plaće. Želim iste uvjete za sve neovisno o dobi, jer ovako se radi o diskriminaciji po dobi. Zar moja diploma vrijedi manje samo zbog mojih godina? Ukoliko se na neki natječaj javi neka od mojih kolegica koje imaju stručni ispit i ja, zasigurno će ravnatelj zaposliti neku od njih. Na ovaj način uskraćuje mi se moje pravo na rad propisano Ustavom RH“, kaže Maja koja se ne misli prestati boriti za svoja prava.

Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava na naš upit o ovom problemu rekli su kako su za osobe iznad 30 godina, u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja, predviđene druge mjere kojima se potiče integracija u zaposlenost, poput potpora za zapošljavanje ili usavršavanja. Nažalost, ništa od toga neće osobama poput Maje pomoći, jer jedina mjera koja vodi do stručnog ispita je SOR.

U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava osnovana je Radna skupina za praćenje provedbe mjera aktivne politike zapošljavanja, a zadaća joj je analiza uspješnosti provedbe mjera, predlaganje unapređenja mjera, kao i izrada novog strateškog dokumenta. Marin Živković kaže kako se u inicijativi „Vrijedim više“ nadaju da će članovi Radne skupine raditi zajedno s njima kojih se ta tema najviše tiče i da će ovog puta doista biti prostora za dijalog. Jer mladi poručuju da Hrvatska mora biti društvo u kojem mlada zaposlena osoba može sebi priuštiti samostalan život i nesmetano planiranje svoje budućnosti. Hoće li oni koji imaju vlast i moć donošenja odluka uvažiti ove opravdane zahtjeve i potrebe mladih, ovisi o njihovoj viziji budućnosti i prioritetima, ali ako se ovi zahtjevi i potrebe ne uvaže, izvjesno je da će ova zemlja ostati bez brojnih mladih obrazovanih ljudi, a onda i bez budućnosti.

 

 

Naslovna fotografija: Igor Lesar

Share