Bivši partner me napustio u trenutku kada sam saznala da sam u drugom stanju. Nakon što se dijete rodilo, on tvrdi da dijete nije njegovo i da ga neće priznati. Budući da to nije istina, želim utvrditi da je moj bivši partner otac moga djeteta. Na koji način to mogu učiniti?
Marija P., Zagreb
Obiteljski zakon (Narodne novine 103/15) u čl. 60 određuje da se očinstvo može utvrditi:
- presumpcijom bračnog očinstva, 2. priznanjem ili 3. sudskom odlukom.
Ako očinstvo nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva ili priznanjem, utvrđuje se u sudskom postupku. Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva ima dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ili centar za socijalnu skrb.
Kako vaš bivši partner i otac vašeg djeteta ne želi priznati zajedničko dijete, morat ćete se suočiti s nimalo ugodnom situacijom i pokrenuti sudski postupak tužbom kako bi utvrdili očinstvo i pravomoćnom sudskom presudom upisali u matične knjige ime oca djeteta. Rok za podnošenje takve tužbe traje, ukoliko je podnosi majka djeteta, do navršene osamnaeste godine života djeteta, a ukoliko je podnosi dijete, tužba se može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine njegovog života. Također je važno napomenuti da se stranke u parnici radi utvrđivanja očinstva smatraju jedinstvenim parničarima i kao tužitelj se mora pojaviti dijete i majka djeteta, a dok je na strani tuženog muškarac čije se očinstvo utvrđuje. Centar za socijalnu skrb pojavljuje se kao stranka u ovakvim postupcima ukoliko je on pokrenuo taj postupak.
U odnosu na dokazna sredstva i dokaze koji će biti provedeni u toku ovakvog postupka nužno je predložiti provođenje medicinskog vještačenja u smislu utvrđivanja odlučne činjenice i to sukladno postignućima suvremene znanosti. Danas se provodi vještačenje DNA analizom, te sud u rješenju kojim određuje provođenje vještačenja DNA analizom poziva stranke da pristupe u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, DNA laboratorij. Ukoliko koja od pozvanih osoba ne pristupi ili uskrati izvođenje takvog dokaza vještačenjem, sud će procijeniti od kakvog je to značenja.
Sukladno čl. 391 Obiteljskog zakona troškovi ovog vještačenja mogu biti isplaćeni iz sredstava suda, što olakšava mogućnost pokretanja sudskog postupka radi utvrđivanja očinstva. Ono što ide na ruku tužiteljima u ovakvim parničnim postupcima je i zakonska odredba iz čl. 16 Zakona o sudskim pristojbama koja navodi da su tužitelji u parnicama o priznavanju materinstva i očinstva oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.
Uz tužbeni zahtjev za utvrđivanje očinstva svakako treba zahtijevati i plaćanje uzdržavanja za malodobno dijete, te i za te okolnosti provesti relevantne dokaze kako bi se utvrdila koja je to visina uzdržavanja nužna za ostvarivanje potreba djeteta i moguća od strane tuženog. Sud u takvim slučajevima između ostalih dokaza može zatraži od nadležne porezne uprave podatke o prihodima tuženika, zatim od nadležnog centra za socijalnu skrb može zatražiti mišljenje o socijalnim i ekonomskim prilikama malodobnog djeteta i njegove majke. Stoga ako sud donese odluku kojom se utvrđuje očinstvo tuženika, istom presudom može odlučiti da je otac djeteta dužan uzdržavati malodobno dijete plaćanjem određenih mjesečnih iznosa. Često se u ovakvim postupcima javlja problem oko uručivanja sudskih poziva tuženiku i njegovo odazivanje sudu, te pronalaženje adrese njegovog boravišta u trenutku trajanja postupka. U tom slučaju sud će tuženiku postaviti posebnog skrbnika putem centra za socijalnu skrb i nesmetano će se provesti postupak radi utvrđivanja očinstva.
Kako smo naveli, s obzirom na to da se stranke ovakvih sudskih postupaka suočavaju s neugodnim situacijama, možda je olakšavajuće za sve učesnike i to da se radi o sudskim postupcima (utvrđivanje očinstva, odnosno majčinstva) u kojima sud mora odlučivati žurno, kako to nalaže načelo žurnosti iz čl. 347 Obiteljskog zakona.
