Vesna Perić: Vreme u kom živimo doživljavam kao post-čovek

Piše: Vladislav Stojičić

O radio-drami, njenom stvaranju, značaju, životu i onome što izaziva kod slušalaca razgovaramo sa urednicom Dramskog programa Radio Beograda Vesnom Perić. Čućemo i njeno mišljenje o mestu radija, umetnosti i …

O radio-drami, njenom stvaranju, značaju, životu i onome što izaziva kod slušalaca razgovaramo sa urednicom Dramskog programa Radio Beograda Vesnom Perić. Čućemo i njeno mišljenje o mestu radija, umetnosti i čoveka u vremenu u kojem živimo.

Često putujem autobusom na relaciji Leskovac – Beograd. Tih 300 kilometra i ta 4 sata u svetu zavisnom od brzog konzumiranja informacija, prođe u jednoj navici koja dozvoljava maštanje, budi nadu u život, ljude, svet i pruža osećaj slobode. To je navika slušanja radio-drama. Dakle, mogu da obrađujem, razmišljam, sanjarim. Sve ono što se danas odlaže, a nikada ne dođe na red. Moje prvo pitanje bi bilo – šta je za Vas radio-drama?

Za mene je radio-drama audio putovanje kroz živote fiktivnih likova, čiji glasovi nam kroz dimenziju zvuka daju i dimenzije prostora i vremena, plastičnost i višeslojnost. Slušanje radio-drame, čak i sa svešću o širini auditorijuma, jeste intimni čin par exellence, specifično prostor-vreme u kome dolazimo u stanje slično snu ili transu – montažni skokovi su nepredvidivi, manipulacija vremenom i prostorom postoji ali mi je prihvatamo kao prirodnost, kao kontinuitet. Stvaramo svoje slike iz vibracija glasova, muzike i efekata, iz imaginarijuma nekog pisca.
Konačno, za mene kao autora i pisca, radio-drama kao dramska književna forma predstavlja specifičan izazov – slično pisanju scenarija, dozvoljeno je sve: pomenuti montažni skokovi, paralelna montaža, elipse, flešbekovi… a još uzbudljivije – unutrašnji monolog, kao krupan plan. Zaboravlja se na Aristotelova pravila o jedinstvu mesta, vremena i radnje. Sve je moguće! Prava sloboda za jednog pisca…

Koliko ih je izašlo iz višedecenijske produkcije Radio Beograda? Kako teče proces nastanka jedne radio drame? Kako se one dele po formi i zašto su i danas tako popularne?

[pullquote]Radio-drama je oblik audio priče koja se prenosi putem radio talasa. Kako nema vizualnu komponentu, radio drama se oslanja na dijalog, muziku i zvučne efekte kako bi pomogla slusaocu da stekne sto bolji utisak o priči. Dan radio-drame nosi uspomenu na datum kada je u Radio Beogradu izvedena prva radio-drama „Đakon Stefan i dva anđela” 24. marta 1929. godine.[/pullquote]

Fonoteka Radio Beograda na magnetnim trakama čuva preko 6.000 radio-drama koje su i danas očuvane. Radio-dramske emisije su počele da se čuvaju kao zapis na magnetnoj traci početkom 50-ih godina prošlog veka, iako je prva srpska i jugoslovenska drama „Đakon Stefan i dva anđela“ emitovana 24. marta davne 1929. godine. Taj datum se danas obeležava i kao Dan radio drame.

Radio-drama najpre nastaje kao radio-drama u užem smislu, odnosno kao književno, dramsko delo, u imaginaciji pisca. Nekada taj tekst naruči urednik emisije, nekada sam pisac ponudi svoju originalnu radio-dramu, a nekada je u pitanju dramatizacija odnosno radio-adaptacija nekog proznog ili poetskog dela. Potom se tekst urednički i dramaturški brusi, lektor lektoriše tekst, a zatim reditelj i lektor u redakciji održe čitajuću probu sa glumcima. Ovo je veoma važan segment, posebno kada su akcenti i dijalekti u pitanju, ali i kada je u pitanju savremeni govor i žargon. Istog dana studiju 8 Dramskog programa Radio Beograda (nekada je produkcija bila u sada ugašenom studiju 10) reditelj, lektor i ton majstor s glumcima snimaju dramu. U narednim danima reditelj i ton majstor montiraju snimljeni materijal, dodaju zvučne efekte, a muzički urednik odabira numere koje dodaju još jednu dimenziju radio-dramskom delu. Pre premijernog emitovanja na programima Radio Beograda, svaku emisiju slušamo i analiziramo na sastancima redakcije. Svaka emisija se potom arhivira i čuva za neka buduća reprizna emitovanja.

Formalno, radio-drame u našoj produkciji možemo podeliti na igrane radio-drame (zastupljeni su svi mogući žanrovi – socijalna drama, melodrama, biografska drama, horor, SF, istorijska drama, porodična drama, komedija, radio drama za decu…), dokumentarne radio–drame (kombinacija igranog materijala i dokumenta – intervjua, originalnih zvučnih zapisa sa terena, itd.) i na radiofonske eksperimente – istraživanja u oblasti zvuka u kojima se podjednako istražuju elementi muzike, glasa, šuma… Naša produkcija obuhvata serije: Mala scena, Paukova mreža, Radio igra, Drama Drugog programa, Zvezdani časovi, Dokumentarno-dramski program, Dramske minijature, Radioteka, Radio drama za decu, Drama Trećeg programa i Radionica zvuka.
Radio drame se emituju na sva tri programa Radio Beograda, a sama redakcija je u okviru Drugog programa Radio Beograda.
Po mom mišljenju, njihova popularnost jeste deo tradicije radija kao medija koji je pored informativne, nosio i edukativnu i kulturološku misiju – Radio Beograd je jedna od najznačajnijih institucija kulture u zemlji. Iako naizgled atraktivniji i brži mediji, televizija i internet, nikako nisu konkurencija radiju, pa samim tim ni radio-drami kao umetničkom obliku.

U savremenom svetu komunikacija, tehnoloških inovacija na dnevnom nivou i njihovim uticajima na navike novih generacija, kako predviđate dalji razvoj radija kao medija, zatim dramskog programa i naposletku radio-drame?

Danas drugačije segmentiramo svoje vreme, kako radno tako i privatno, vreme za odmor, vreme samo za sebe. U tom smislu i sami učestvujemo u terminima emitovanja neke emisije – ona se putem radio talasa emituje po utvrđenoj programskoj šemi ali mi je putem podkasta možemo čuti i odloženo, kada to nama odgovara. I ne moramo je premijerno slušati samo putem radio-talasa već i veb-strimingom, onlajn, sa kućnog računara ili mobilnog telefona. Tehnologija je gotovo uvek prednost i podrška, techne – u smislu znanja na starogrčkom. Sam dramski program će na isti način producirati svoje radio-drame, ali se one (kao što će biti slučaj i sa onim starijim) već snimaju i čuvaju u digitalnom obliku. Radio-drama kao žanr nikada neće odumreti – kao što će knjiga i pisana reč opstati, tako će opstati i dramska umetnost u zvučnom obliku. I baš zbog tolike prezasićenosti informatičkim šumom i informatičkom prezagušenošću najraznorodnijim sadržajima, radio drama će značiti ostajanje u sferi ličnog, unutarnjeg, intuitivnog.

Prošlo je 40 godina od formiranja Dramskog programa kao posebne programske celine u okviru Radio Beograda. Na koje rezultate dramskog program ste najponosniji?

Najpre, ponosni smo na broj nagrada na značajnim svetskim radiofonskim festivalima kao što su Prix Italia, Premios Ondas, Prix Oirt, Teheran, Prix Japan, Prix ex aequo… Ponosni smo na generacije glumaca, dramaturga, pisaca i reditelja koji se sve više opredeljuju za radio, medij u kome nema glamura i instant slave. Ponosni smo što baštinimo tradiciju u kojoj su najveći glumci, reditelji, pisci i kompozitori iz bivše Jugoslavije Radio Beograd stavljali kao najznačajniju stavku svojih biografija. Od skorašnjih produkcijskih primera, posebno ističem radio-adaptacije „Seoba“, „Dnevnika o Čarnojeviću“ i „Lirike Itake“ Miloša Crnjanskog povodom 120 godina piščevog rođenja koje su rezutirale i publikovanjem knjige sa tekstovima radio-drama i kompakt diskom; takođe i trodelnu radio-adaptaciju Šekspirovog „Ričarda Trećeg“ u režiji Igora Vuka Torbice (premijera u maju ove godine). Verujem da će slušaoci s posebnom pažnjom pratiti, takođe u maju, prvi radio-sitkom (komediju situacije) „Organik lajf“, petodelnu seriju koju smo pokrenuli krajem godine i na kojoj je radilo petoro dramskih pisaca i reditelj Vlatko Ilić.

Lingvisti koji sastavljaju britanski „Oksfordski rečnik“ izabrali su englesku reč godine: „post-truth“ (post-istina). „Post-truth“ se koristi kao pridev i odnosi se na „okolnosti u kojima objektivne činjenice imaju manji uticaj na oblikovanje javnog mnjenja nego emocije i reakcije u društvu ili lični i pojedinačni stavovi“. Kao dramski pisac i filmska kritičarka, kako vidite, osećate i doživljavate vreme u kojem živimo?

Pre svega, vreme u kome živimo doživljavam kao post-čovek, a tek onda kao pisac, kritičar i teoretičar. Prefiks „post“ upućuje na dekonstrukciju, na razaranje prethodnog smisla, na gubljenje ose i odnosa periferije i centra u smislu sistema znanja, na radikalno drugačije interpretacije stvarnosti, na fragmentaciju istine… Post-čovek u tom smislu je čovek koji neprestano preispituje svoje mesto u svetu, čas je duboko inhibiran i anksiozan, čas je uveren da jasno poznaje parametre sveta u kome boravi. Čovek nesagledivih ambivalencija. Zaljubljen u distopiju jer ne zna za bolje. A ona mu daje materijal za pisanje i promišljanje. Više se ne stvara ex-nihilo. To je ono što me istovremeno i ubija i raduje. Stvaranje je danas komentar, interpretacija.

Dramski program Radio Beograda danas predstavlja jedan od temeljnih oslonaca nacionalnog radija, čiji su proizvodi kao trajne kulturne vrednosti neraskidivi deo kulturnog miljea sredine u kojoj su nastali kako po umetničkim dometima tako i kao sastavni deo istorije radija i kulturne istorije u celini. Ipak, poslednjih godina nas sa svih strana uveravaju da vrednost imaju samo ona dobra kojima se može odrediti tržišna cena. Kako ocenjujete sadašnju medijsku, a zatim i radijsku scenu u Srbiji?

Oni koji nas uveravaju da tržišna cena iskazuje vrednost nekog dobra su šibicari kulture, zabavljači lakih nota. U istinsku vrednost nekog dela je utkana nesanica autora, godine koje su pojeli njegovi skakavci, njegovi dugovi prema bližnjima, njegovo zanemarivanje doba dana ili noći, njegovo unutrašnje distorzirano vreme, konačno – ukus (jeza ili radost) koju oseti primalac umetničkog dela. Ko ulazi u umetnost da bi se materijalno obogatio, bolje da odmah ostavi sva svoja očekivanja na ulasku.
U medijskoj džungli današnjice (a možda je preciznije reći – u pustari) jedina oaza su sadržaji kulture. Info-tainment (hibrid pojmova „information“ i „entertainment“) je preovlađujići oblik medijskih sadržaja danas. Ali možda baš zbog toga, još snažnije bljesnu programi u kojima gledalac/slušalac zaista zastane, zaista čuje, zaista sebi da vremena. A vreme je najveći luksuz, kada smo već kod cena i vrednosti. Neskromno zvuči ali je istinito – mišljenja sam da jedino RTS kao javni servis i Radio Beograd (a posebno naglašavam Drugi program kao program kulture i umetnosti) nude sadržaje trajnih vrednosti.

[pullquote class=”full”]Dr Vesna Perić, dramaturškinja i filmska kritičarka i teoretičarka, rođena je 1972. u Beogradu. Diplomirala je na Katedri za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Poeziju i prozu objavljivala u časopisima ProFemina, Književnost, Beogradski književni časopis i Povelja.
Autorka je radio-drama izvedenih na Radio Beogradu: Olga i Čehov: Krokodilu duše moje, Čudotvorni prsten, Skot Ficdžerald: Sačuvaj valcer za mene, Život i dela besmrtnog Čiča Ilije Stanojevića, Njegoš: Žiće gigantsko i sladostrasno, Gavrilo Princip – arhanđeo istorije, Na zemlji smo samo nekoliko zima… Dobitnica je nagrade regionalne fondacije Hartefakt za najbolji savremeni angažovani dramski tekst Šta je ona kriva nije ništa ona kriva, izvedene u Bitef teatru 2015. Trenutno je urednica Dramskog programa Radio Beograda.[/pullquote]


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: