Višeslav Raos: Za zdravu demokraciju je bitno da postoji jasna alternativa

Piše: Milan Cimeša

Docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Višeslav Raos za P-portal govorio je o političkom stanju u svijetu, Evropi, EU i Hrvatskoj. Kako ocjenjujete unutrašnju političku situaciju u Hrvatskoj? – …

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Višeslav Raos za P-portal govorio je o političkom stanju u svijetu, Evropi, EU i Hrvatskoj.

Kako ocjenjujete unutrašnju političku situaciju u Hrvatskoj?

– Naša vlada je često reaktivna. Nije bitno što piše u programu vlade, već se iz dana u dan pokušavaju boriti sa situacijama bez jasnih smjernica. Za svaku zdravu demokraciju je bitno da postoji uvijek jasna alternativa, jasna opozicija koja je spremna preuzeti vlast i koja može ponuditi nekakav sadržaj koji može biti prepoznatljiv. To je bitno zbog njih samih ali i zbog same vlade. Često svjedočimo da se trvenja događaju unutar HDZ-a i njegovih partnera, a ne između HDZ-a i SDP-a i njegovih partnera. Čini se da se opozicija vrlo često fokusira na to tko će biti predvodnik te opozicije a ne na koji način mogu artikulirati neke sadržaje. Postoji niz tema gdje opozicija može poentirati i približiti se biračima i tu oduzeti poene vladi i pokazati da nude neki drugačiji smjer. Kao da prolazimo određenu katarzu nadajući se da će iz svega ipak nešto proizaći, ali to može trajati još cijelo desetljeće.

Kako bi se mogao ocijeniti položaj Republike Hrvatske u EU?

– Smatralo se da je članstvo u EU potvrda da je država normalna, da je prihvaćena, da je zrela, da je evropska, što god to značilo. Trebalo je gledati šta to nama konkretno donosi, kako mi možemo surađivati s drugima. Pogrešno smo fokusirani samo na veće članice EU, a tu je niz drugih zemalja s kojima možemo naći više poveznica i to na način da istovremeno možemo naglašavati različite aspekte našeg identiteta, npr. kroz mediteranski identitet možemo surađivati s mnogo zemalja koje imaju slične probleme: Italija, Španjolska, Grčka, Portugal… sigurnosni, ekološki, demografski problemi su u mnogo čemu slični, i kod njih se mladi ne mogu dugo osamostaliti i ovise o roditeljima, a to nisu postkomunistički problemi. Možemo li nešto naučiti od Slovenije, s druge strane? Zbog nekih bilateralnih problema odbijamo sagledati šta tamo ljudi rade, a imamo vrlo slične i dodirne točke – pa izišli smo iz bivše zajedničke države. Npr., zašto prosječni penzioner mnogo bolje živi u Sloveniji nego u RH, zašto je tamo siromaštvo manje, zašto se tamo netko mora dosta manje odricati stvari koje bi bile normalne za normalni život.

Kako ocjenjujete odnose Hrvatske i Srbije?

–Ima tu nekoliko dimenzija, a u medijima se naglašavaju “velike posjete”. Potiho je uvijek postojala i postoji međuresorna suradnja. Treba gledati na to i graditi nove poveznice. Koja su nam zajednička područja, gdje možemo rješavati stvari, gdje je manje problema i na tome graditi daljnju suradnju. Naravno da postoje problemi iz prošlosti koje treba riješiti, ali ne treba samo na to stavljati fokus već gledati šta ćemo lakše riješiti pa na tome dalje graditi odnose, ići od manjih i lakših problema prema složenijima. Transparentnost vanjske politike ne može uvijek biti na nivou, pa i iz sigurnosnih razloga, da bi se problemi riješili stvar treba prepustiti tzv. tihoj diplomaciji. Te simboličke geste, posjeti i slično, uglavnom su za domaću javnost.

Kakav je položaj srpske zajednice u RH, što možete reći o pitanju reciprociteta, drže li se s obje strane fige u džepu?

– Srpska zajednica u Hrvatskoj je puno heterogenija nego hrvatska zajednica u Srbiji. Kada govorimo o Srbima u Hrvatskoj uvijek treba razlikovati ljude koji žive u većim gradovima, imaju veće resurse i veće obrazovanje od onih koji žive u krajevima u kojima, i da nije bilo rata i da nije bilo nasilnih migracija, da nije bilo progonstava, da nije bilo problema s imovinom, da je sve bilo mirnim putem riješeno – i dalje bi to bili krajevi gdje se stanovništvo iseljava, gdje je problem osnovne infrastrukture i gdje ljudi nemaju istu kvalitetu života niti dostupnost javnih usluga kao u ostatku RH. Treba vidjeti šta je to zajedničko svim ljudima koji žive npr. na području Donjeg Lapca, Gračaca ili Kostajnice. Nije se nužno fokusirati samo na to da ti ljudi imaju problema samo zato što su Srbi ili da drugi nemaju tih ili sličnih problema samo zato šta su Hrvati. To se na lokalnoj razini, normalno, često svodi, ali imamo i to da HDZ i SDSS, koje su najjače stranke u tim krajevima, profitiraju od statusa quo. Oni su lijepo raspodijelili javne resurse i zapravo njima nije u cilju rješavati probleme jer ako ih krenu rješavati može se ispostaviti da oni ipak nisu tako nezamjenjivi. Obje su se stranke uspjele u tim lokalnim sredinama nametnuti, upravo zbog ratnog iskustva, kao jedini zaštitnici jer ako njih ne bude – propada cijela zajednica, što je pogrešan smjer pluralizmu. Pluralizam u srpskoj zajednici mora doći unutar nje. Treba provesti debatu unutar zajednice da se vidi šta je najbolje za same ljude.

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: