Vojni rok ili „ljetni kamp“

Share

Žao mi je, ali opet pišem o našoj predsjednici, kao da nema i drugih tema. Predsjednica jednostavno daje takvu inspiraciju da je teško odoljeti i ne pisati o njoj. Novogodišnje putovanje u Ameriku još službeno nije objašnjeno iako se cilj tog puta i doček Nove godine u New Yorku lako može naslutiti. Naša predsjednica s puta se vratila sva prpošna i puna novih ideja. Kako urediti ovu uneređenu državu koju mnogi zovu „lijepa naša“, čija unutrašnjost, kada se bolje pogleda, niti je lijepa niti je naša. Treba proći zapadnom Slavonijom, tamo gdje nije bilo rata, ali je bilo Srba, ili Likom, pa vidjeti spaljena i napuštena sela i polja koja se pretvaraju u šikare i divlje džungle. Tamo turiste, od kojih jedino imamo nekakve koristi, ne smijemo poslati, jer kada bi to vidjeli, mislili bi da su došli u Bangladeš ili još gore Irak na kojem se trenutno iživljavaju mnoge svjetske nacije. Toliko o „ljepoti“, a naša nikada nije bila, a još manje je sada. Sada ju čereče i kradu razne protuhe, kojima je „neumrli“ predsjednik podario tvornice da ih unište, unovče nekretnine i pobjegnu glavom bez obzira iz te „lijepe njihove“.

Ali, vratimo se mi našoj Miss Univerzum predsjednici kojoj je u Americi sinula „genijalna“ ideja – ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka. I to ne bilo kakovoga. Prva ideja naše mudrice bila je da vojna obveza bude obavezna za žene i muškarce. Na kraju bi žene imale alternativu, mogle bi birati da idu u vojsku ako to žele. Vojni rok bi prema toj ideju trajao od tri tjedna do mjesec dana. Taman dovoljno da djecu naučiš kako da postanu topovsko meso u nekom novom, nedajbože ratu. Što čovjek može u mjesec dana naučiti o vojnim vještinama, osim da treba nositi uniformu i pušku, koju eventualno može naučiti i rastavljati, ali korisno je koristiti nikako ne! Mnogi stručnjaci tvrde da je to totalno glupa ideja i nadasve beskorisna, a sami izračunajte koliko bi to koštalo državu u kojoj dobar dio stanovništva hranu traži u pučkim kuhinjama, ako ih imaju, a ako ne, onda po kantama za smeće. Zamislite samo koliko stoje uniforme, kape, cipele, donje rublje, šljemovi, puške, a da ne spominjemo hranu za nekoliko desetaka hiljada vojnika, koji bi tu opremu koristili samo mjesec dana.

Vojni rok je u Hrvatskoj postao tema dana, iako je vrlo vjerojatno da se radi o trenutnom spinu koji je tu da odvrati pažnju od INA-a i koji će se brzo zaboraviti kada pametne glave sve stave na „vagu“ i zaključe da im obvezni vojni rok nije potreban, jer je bolje imati malu profesionalnu vojsku nego hiljade nesposobnih rezervista koji ne znaju pravilno uzeti pušku u ruke, a kamoli uraditi nešto drugo od vojničkih vještina. Interesantno je da se za vojni rok, javno, zdušno zalažu ljudi koji su zbog smiješnih opravdanja izbjegli obavezno služenje vojske i to ne, kako oni kažu, „srbočetničke JNA“ već HV, koju vole i u nju se zaklinju. Predsjednik vlade, u narodu zvan „svileni“, Plenković nije bio u vojsci zbog anemije, a u isto vrijeme se aktivno bavio sportom. Nameću se svakojaka pitanja i odgovori, ali mislim da je ključno to što mu je majka bila vojna liječnica i što je sigurno znala koje bolesti oslobađaju od služenja vojske. Predsjednik Sabora u vojsci nije bio zbog problema s vidom, međutim, koliko se može primjetiti – danas vidi kao sokol. Smiješno, polovica današnje vlade koja smatra da je vojni rok koristan za očeličenje čovjeka izbjegao je takvo „očeličenje“ nesluženjem vojnog roka.

Vratimo se našoj predsjednici koja ne samo da nema pojma gdje se nalazi, već ima i kriminalno loše savjetnike. Neki dan su nakon „savjetovanja“ sa savjetnicima i nekim ministrima iz vlade došli do genijalne ideje da u roku od tri godine devalviramo kunu za 30%. Dok se mnoge države trude da nacionalnu valutu osnaže i izbjegnu inflaciju, „genijalci“ s Pantovčaka zalažu se za upravno obratnu stvar. Na tu „ideju“ odmah je reagirala Narodna banka Hrvatske, koja je rekla da je njihova politika čuvati dosadašnju tečajnu politiku, drugim riječima–  čvrstu i sigurnu kunu, što je temelj financijske stabilnosti. Deprecijacija kune prema euru i drugim svjetskim valutama od 10% povećala bi razinu ukupnog duga svih domaćih sektora, osim banaka i HNB-a, za oko 51,7 milijardi kuna ili 15,1% BDP-a. Od porasta zaduženosti zbog deprecijacije, na središnju državu, nefinancijska poduzeća i stanovništvo redom se odnosi 22,0 milijarde kuna (6,4% BDP-a), 19,6 milijardi kuna (5,7% BDP-a) te 7,6 milijardi kuna (2,2% BDP-a). Prema tome, osim što bi se povećao inozemni dug, došlo bi i do nekontrolirane inflacije koja bi zemlju mogla dovesti u ekonomski kaos.

Na istom „savjetovanju“ našoj predsjednici i njenim savjetnicima sinula je još jedna ideja. Ona i njeni „stručnjaci“ i savjetnici uveli bi još nekoliko poreza, kao da ih nemamo dovoljno. Jedan koji spada u „genijalnije“ ideje je i porez na grijeh. Ne na onaj sastav Slatki greh, već na neke proizvode koji se ne smatraju zdravim, a svi ih koriste i vole. Naravno, tu spada i porez na čokoladu, zapravo na sastojke koji se u njoj nalaze. To bi bile povećane trošarine na proizvode koji sadržavaju visoki postotak šećera, zasićenih masnoća, kolesterola i soli. Možda bi to i Čokolindi povećalo cijenu.

USKOK je ovih dana po Hrvatskoj uhapsio 21 potencijalnog kriminalca zbog sumnje da su iz desetak firmi izvlačili novac preko fiktivnih računa. Među privedenima je i Danijel Artenjak iz tvrtke Napredni modeli koja je između ostalog vodila kampanje HDZ-a i predsjedničkih izbora Kolinde Grabar Kitarović. Nakon što je ta vijest objavljena predsjednica je izjavila da je ona od početka inzistirala na čistoj kampanji i da su svi računi koji su utrošeni u njoj nekoliko puta pročešljani i da je, prema tome, njena kampanja „čista kao suza“. Nakon te izjave i meni su potekle suze na oči, jer što smo mi skrivili da imamo takvu državu i takvu predsjednicu.

Share