Zahvaljujući čika Lazi mladi nisu sami

Share

Daruvar je mali grad u zapadnoj Slavoniji u kojem su oduvijek djelovali i živjeli veliki i nesebični ljudi. U Daruvaru je svoj životni i plodni radni vijek proveo i Isidor Dobrović, jedan od najvećih Privrednikovih dobrotvora, trgovac, veleposjednik i član Privrednikovog Patronata. Dobrović je svojevremeno osnovao fond za podizanje privrednog podmlatka, a svake godine uplaćivao je Privredniku 2.000 tadašnjih kruna. Također je pomogao u podizanju brojnih srpskih škola. Uz kontinuiranu pomoć, sa suprugom Hristinom, poklonio je Privredniku dvije kuće u Daruvaru i veliki broj akcija Srpske banke u Zagrebu. Kao jedan od najvećih dobrotvora bio je prvi doživotni predsjednik Privrednika. Dobrović je umro davne 1914. godine, ali njegova plemenitost i dobročinstvo ostali su živjeti u srcima i načinu življenja mnogih nesebičnih ljudi.

Lazo Šironja ispred kuće Dobrovića u Daruvaru

Jedan od njih je i Lazo Šironja, umirovljenik iz Daruvara koji je u tom gradu proveo cijeli život i radni vijek. Ponosan je na svog sugrađanina Dobrovića i s veseljem priča kako je napokon u toku postupak da Grad Daruvar prenese u vlasništvo Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Daruvara i daruvarskog pododbora Prosvjete jedan manji dio kuće koju je nekada Dobrović zavještao Privredniku za školovanje siromašne srpske djece i omladine. Ova kuća je oteta Privredniku kao i mnoge druge zadužbine Privrednikovih dobrotvora diljem hrvatskih gradova i mjesta.

Lazo je oduvijek bio aktivan u srpskoj zajednici. Još kao srednjoškolac sudjelovao je u brojnim sekcijama pododbora Prosvjete u Daruvaru, a kada je nakon rata obnovljen rad Društva, zajedno sa svojom suprugom pokrenuo je pjevačku sekciju. „I supruga i ja dolazimo iz porodica u kojima se pjesma vrlo često i rado sluša. Zbog toga smo odlučili formirati pjevačku sekciju, a poslije su nam se pridružili i drugi naši sugrađani. Odradili smo 120 javnih nastupa njegujući izvornu pjesmu“, priča Lazo te dodaje kako i na taj način popravljaju raspoloženje ljudima koji su svakodnevno uronjeni u svoje životne probleme i nedaće.

Nažalost, Lazu i njegovu suprugu zadesila je najveća nesreća koja čovjeka može snaći: prošle godine od posljedica melanoma umro im je sin jedinac. Ta velika tragedija i tuga potakla ih je da pomognu drugim mladim ljudima kada nisu mogli pomoći svom sinu. Svojevremeno je Lazo kupio 69 dionica Hrvatskog Telekoma računajući da će to možda ustrebati sinu jednog dana. Nažalost, kako je tragedija pomela ne samo život nego i brigu za taj život, Lazo i supruga odlučili su dionice dati u dobrotvorne svrhe. Svjesni postojanja brojnih slučajeva kada se donacije zloupotrebljavaju i nenamjenski troše, bilo im je teško naći nekoga kome će vjerovati. Kako redovito čitaju Novosti i Privrednikov podlistak, saznali su čime se Privrednik bavi i na koji način dolazi do sredstava kako bi stipendirao siromašne učenike i studente. „Kada smo vidjeli koliko godišnje Privrednik stipendira učenika i studenata, odlučili smo da pomognemo da dio naše djece koja žive u teškim materijalnim uvjetima dobije priliku da završi školovanje. Ovo je skroman prilog, ali se nadam da će nekom pomoći. Možda to čak bude neko iz ovog kraja, pa da to na kraju vrati ovom našem kraju. To bi mi bilo posebno drago“, poručuje Lazo. Zna on što znači pomoć kada je najpotrebnija jer je i sam uz pomoć stipendije završio fakultet. Zbog toga osjeća odgovornost i dužnost da i sam na taj način nekome pomogne. Danas Daruvar, nažalost, prati negativni demografski trend svih ostalih gradova u Hrvatskoj. Zbog minimalne mogućnosti zaposlenja, mladi se u velikom broju iseljavaju i traže sreću u nekim drugim zemljama Europe i svijeta. Tvornica, koje su nekad radile punom parom i zapošljavale hiljade radnika, više nema. Zato Lazo ističe da bi volio kada bi se mladi uključili u zajednicu i pomogli da svima bude bolje, te se nada da će njegova mala pomoć tome doprinijeti.

Dok je god ovakvih ljudi, Privrednik će postojati i pomagati mladima na njihovom putu, a najviše im se može pomoći ako im se omogući da se školuju. Bez obzira na vrijeme u kojem živimo, kada su, nažalost, na cijeni neke druge vrijednosti, obrazovanje je uvijek bilo i bit će nemjerljivo bogatstvo i jedini put u bolju budućnost. Obrazovani mladi ljudi najveća su snaga naše zajednice, ali i cijelog društva i samo se tako možemo nadati da će nam, uz pomoć njih, svima biti bolje. Privrednik će učiniti sve da im pomogne i zadrži mlade u zemlji jer su nam oni svima potrebni, a zasigurno će uvijek biti pojedinaca poput Laze i njegove supruge, koji će mu pomoći i dati snage u toj misiji. A na mladima je velika i teška zadaća. Svojom pameću i sposobnostima trebaju popraviti i nadograditi sve ono što su njihovi prethodnici pokušali stvoriti. Na tom putu će im biti lakše kada znaju da netko vjeruje u njih i pomaže im koliko može, a takvih je puno. Ti ljudi nisu u medijima, o njima se ne priča, ne piše, njih se ne dočekuje na trgovima, ne dobivaju medalje za svoja djela, ali oni to ni ne očekuju, niti žele. Djeluju tiho, iz sjene. To su obični mali ljudi koji se nalaze oko nas, nesvjesni koliko su zapravo veliki. Oni većinom i sami žive skromno, ali znaju da postoje oni kojima je još potrebnije nego njima. Oni su ti koji trebaju mladima biti uzor i inspiracija da jednoga dana, kada uspiju u svom životu, imaju suosjećanje i brigu za generacije koje dolaze poslije njih. Ta ideja je već vjekovima glavna Privrednikova misija.

Davno je Vladimir Matijević, utemeljitelj Privrednika, rekao: „Zato i velim i molim, da svako čini samo toliko koliko ko može, ali toliko mora svako, pa ćemo onda ubrzo podići i preporoditi naš narod.“ Malo tko se danas, nažalost, drži Matijevićevih riječi. Nekako smo svi postali sebični, uronjeni u svoje svakodnevne probleme i nemamo mnogo osjećaja za druge. Zato nas bračni par Šironja podsjeća da nismo sami na svijetu. Mnogima je život donio puno boli i oduzeo im ono najvrednije, ali treba znati da je pred mnogima drugima tek život, a naša zadaća je da im pomognemo da lakše koračaju kroz njega.

Share