Prethodnih godina imamo priliku vidjeti kako su se žene izborile za položaje u politici, tvrtkama, raznim udrugama i aktivističkim organizacijama. Kao vođe i organizatori raznih kongresa, ali i prosvjeda. Pokazujući svoje izvanredne sposobnosti u punom sjaju. Uzmemo li u obzir da je prije nekoliko godina jedan već sada propali političar u Saboru RH u sklopu rasprave rekao svojoj kolegici „da nije za mudraca, nego za madraca“, dobivamo pravu sliku o svijesti naših političara, ali i mnogo šire populacije, nažalost. Iako smo za predsjednicu države nedavno izabrali uspješnu ženu bogatog životopisa, ravnopravnost među spolovima još je uvijek u povojima. Žene su nedovoljno zastupljene u određenim zanimanjima, a za svoj rad su i dalje manje plaćene od muškaraca. Što posebno dolazi do izražaja u malim sredinama koje su pogođene posljednjim ratom i koje su uljuljkane u svoju monotoniju.
Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja
Žene u malim sredinama i same misle i ponašaju se kao da nisu ravnopravne, čak i u vlastitim obiteljima i u donošenju obiteljskih odluka. To su uglavnom sredine od posebne državne skrbi, sa malim brojem stanovnika. Jedna od takvih sredina je i Banija. Izrazito patrijahalna sa svojim čudnim pravilima ponašanja u kojima su kućanski poslovi isključivo „ženski“. Žene kojima je mjesto uglavnom samo „za peći“ vrlo često nemaju pravo glasa ni kada je u pitanju vođenje obiteljskog budžeta, a po kuloarima malih mjesta ovog kraja češto se čuju priče i o zlostavljanju žena. Zlostavljanje se uglavnom prešućuje zbog srama, ali i uvjerenja „ako je trpjela moja majka, trpjeti ću i ja“. Kod obiteljskog nasilja na jedan prijavljeni dolazi deset neprijavljenih slučajeva. Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja. Prema zvaničnim podacima iz policije, godišnje biva ubijeno od 22 do 45 žena. Počinitelji su u 60% slučajeva njihovi partneri. Ograničene uvjerenjima sredine, mnoge žene, bez obzira na obrazovanje, razmišljat će na isti kalup.
Čuvarke tradicije
Iako za žene na Baniji život nikada nije bio lak, oduvijek su bile poznate kao izuzetne domaćice, pogotovo u spremanju različitih autentičnih specijaliteta poput žličnjaka i šapa. Priroda ih je obdarila i talentom za izradu raznih rukotvorina. Oplele su Banijke mnoge veste, izvezle i išlingale nošnje, izradile ćilime na taru i tako pomogle da ta znanja i običaji ne padnu u zaborav. Sve što su nekada radile bilo je u duhu zajedništva, a završavalo pjesmom i plesom.
Bijeg od stvarnosti
Danas, bez mogućnosti za zapošljavanje, osim u kućanskim poslovima, svoje vrijeme žene u malim, nerazvijenim sredinama provode većinom gledajući televizijski program, uglavnom tzv. sapunice, bježeći tako od stvarnosti. Hraneći se tuđim životima, bez razmišljanja što će napraviti sa svojim. Jedna od razonoda malih mjesta su vrlo često i tračevi. Sve to zbog fokusa na tuđe živote i nepronalaženja izlaza iz životnih situacija kroz vlastiti angažman. Povremeno monotoniju u sredinama nenaviknutim na prihvaćanje različitosti razbijaju razni projekti. Kroz projekte provođene od strane udruga, ali i države, žene imaju priliku sticati nova znanja i vještine kroz razne radionice, ali dobijaju priliku i raditi na sebi. Nažalost, još je jako malo onih projekata koji bi kroz edukaciju naučili ljude kako trebaju prvo mjenjati sebe, pa tek onda pod utjecajem vlastite promjene mjenjati i druge.
Ljude također treba podučiti i mjenjanju životnih navika, ali i odgovornijem društvenom ponašanju. To uključuje suočavanje sa problemima, eliminaciju loših navika, počevši od alkohola pa sve do neprijateljskog ponašanja prema drugima u okolini, poticanje pravilne komunikacije o raznim temama života između partnera, ali i prevenciju obiteljskog nasilja. Potrebno je također poticati žene na bavljenje raznim hobijima. Uključivati ih više u rad lokalne zajednice, kao i organizaciju događaja u mjestima u kojima žive. Žene u malim sredinama potrebno je poticati da budu jedne drugima prijateljice i iskrena podrška kako bi zajednički stvarale dan koji je ispunjen raznim aktivnostima. Suživot je jedino što ostaje u malim sredinama, a zasigurno će biti lakši onda kada radimo nešto što nas veseli uz podršku koju pružamo jedni drugima.
